Zaista već postaje bizarno da gradnja gradskog bazena, koji se spominje bar tridesetak godina, a vrlo intenzivno gotovo cijelo posljednje desetljeće, još nije ni ´papirnato´ započela, a kamoli da je poznato kad će Puljani, posebice mladi sportaši i školarci, umočiti nogu u vodu.

Još je prethodna pulska vlast, navodno, intenzivno radila na pripremama za gradnju bazena, iako koncepcijski donekle različito od sadašnje. Kompleks gradskih bazena, naime, dio je ukupne planirane sportsko-rekreacijske zone, u što još spada stadion te područje s pješačkim i biciklističkim stazama, a u blizini još i stanovi i poslovni prostori te parkirna kuća. Dok je prošla vlast u vidu imala naselje Sunčani vrtovi, sadašnja se odlučila za javno-privatno partnerstvo s Istragradnjom, Mehanikom i Glasom Istre.

Bilo kako bilo, bazen je jednako daleko. Zadnji potezi prošle vlasti glede bazena odnosili su se na ideju otvorenog plutajućeg bazena na Valkanama, o čemu se, naravno, više i ne govori. Prve najave kapitalne izgradnje nove vlasti također su uključivale gradski bazen i gore spomenute velike planove uređenja zone Pragrande.

Krajem 2005. godine zagrebačka je arhitektonska kuća "Produkcija 004" dostavila glavni projekt, govorilo se o ishođenju lokacijske dozvole i razgovorima o mogućnostima financiranja, obzirom da bi bazen prema tadašnjim procjenama koštao oko 10 milijuna eura. Prema glavnom projektu objekt ima brutto površinu od 4.266 četvornih metara. U prizemlju je predviđen glavni bazen dimenzija 50×25 m te bazen za neplivače površine 136 četvornih metara. Na galeriji i pomoćnoj tribini predviđeno je 1000 mjesta za gledatelje te popratni sadržaji poput fitness dvorane, saune i ugostiteljskih sadržaja. Proširena varijanta projekta, odnosno gradnja u dvije faze, omogućuje i gradnju bazena za skokove.

Sam bazen, najavio je u siječnju 2006. godine tadašnji gradonačelnik Valter Drandić, trebao bi biti dovršen u roku od godinu i pol dana, jer nakon iznalaženja načina financiranja, što se očekivalo do kraja mjeseca, slijedi ishođenje građevne dozvole i natječaj za izvođača radova. Projekt je tada duhovito nazivan Swimming Poola, jedino što danas, u posljednjem kvartalu 2008. nikome više nije do smijeha.

Već godinu dana nakon ovih optimističnih najava, novoizabrani gradonačelnik Boris Miletić u veljači 2007. kaže da bi bazen trebao biti gotov za dvije godine jer je na lokacijsku dozvolu jedna osoba uložila žalbu i to se rješava. Ipak, početak gradnje mogao bi biti već krajem 2007. kazao je Miletić. U izvješću o radu Odjela za komunalne djelatnosti za tu istu 2007. godinu, međutim, pod stavkom ´Gradski bazen Pragrande´ piše – u tijeku je rješavanje imovinskih odnosa.

U veljači ove godine saznali smo da je u međuvremenu nekako otkriveno da na planiranom području postoji čestica bez vlasnika veličine 1.500 četvornih metara i stoga bi se kao vlasnik trebala upisati država. Bez te se čestice ne može objediniti katastarska čestica u jednu cjelinu i dobiti građevinska dozvola. Dakle, država se treba upisati kao vlasnik, a potom je ustupiti ili prodati Puli, što još nije realizirano. Bez građevinske dozvole, pak, ne mogu se obaviti radovi istraživanja podloge, a i glavni se projekt, gotov već 3 godine, treba uskladiti s novim Zakonom o gradnji. I to je to. Nakon niza godina od planiranih 80 milijuna imamo potrošenih 2,5 milijuna kuna, još 3,5 milijuna kuna u ovogodišnjem proračunu, glavni projekt koji treba na reviziju i najavu da će se prvo dovršiti stadion Aldo Drosina, a potom bazen.

Sve se čini da je aktualnu vlast stiglo prokletstvo izgovorene riječi. Naime, dok je Boris Miletić kao potpredsjednik pulskog IDS-a još bio u oporbi, kritizirajući projekt Doma sportova kazao je za Vjesnik: „Pula ide graditi najskuplji bazen na Jadranu u močvarnom predjelu, koji bi trebao stajati 16 milijuna eura.“ Močvarni predio tako je spašen za još koju godinu. (MBM)