Za 180.000 nastavnika, liječnika, medicinskih sestara i drugih zaposlenika javnog sektora Vlada je jednostrano smanjila primanja, ali zato su plaće gradonačelnika, župana, načelnika općina i službenika u gotovo svim lokalnim jedinicama ostale netaknute. Časne iznimke mogu se nabrojiti na prste pa tako gotovo bizarno djeluje primjer rovinjskog gradonačelnika, IDS-ovca Giovannija Sponze, koji je smanjio jednu plaću u gradu koji financijski dobro stoji – svoju.
Istina, iz Banskih dvora preporučeno je jedinicama lokalne uprave i samouprave da se drže štednje, ali to je bio samo apel na savjest koji nema nikakve pravne provedbene snage. I sama Vlada jako voli naglašavati da su njene ingerencije na lokalnoj razini nikakve. Kažu: plaće na terenu određuju lokalna tijela vlasti, a ne Vlada, pa ih zato mi ne možemo ni snižavati. Međutim, to je samo tehnički točno. Postoji, naime, i politička odluka. Hrvatska ima 21 županiju, 127 gradova i 429 općina. U većini tih lokalnih jedinica na vlasti su HDZ i njegovi koalicijski partneri.
Predsjedništvo HDZ-a donosi političke odluke o svemu i svačemu, često se toliko zalete da svoje stavove o projektima Vlade priopćavaju javnosti prije nego je Vlada uopće zasjedala. Jedan od posljednjih primjera takve stranačke neobuzdanosti imali su kad je Vlada naručila paket antirecesijskih mjera od Ekonomskog instituta.
Da je, dakle, u vladajućoj stranci bilo stvarne volje da se i lokalno nametne politika štednje, Predsjedništvo HDZ-a eksplicitno bi naredilo svojim županima, gradonačelnicima i načelnicima općina da smanje troškove i plaće za određeni postotak. Na takvu akciju HDZ-a morali bi, iz političkih razloga, reagirati i drugi stranački tabori jer bi ih opozicija razapela.
Uostalom, po lanjskim podacima Državnog ureda za upravu, u gradskim i županijskim službama plaće su i do 60 posto veće nego u državnoj upravi. Sjećam se vijesti iz 2004., kada je utvrđeno da gradonačelnik Skradina, pustog mjesta s 500 stanovnika, zarađuje više od predsjednika države i premijera. Primanja od 20 tisuća kuna danas nisu nikakva rijetkost, a da se i ne govori o dodatnim beneficijama.
Nakon afere sa Sanaderovim »BMW-om«, doznaje se da se SDP-ov gradonačelnik Ploča, grada sa 7.000 stanovnika, vozi u autu koji košta 659 tisuća kuna. Troškovi hrvatskih lokalnih gazda i njihovih aparata često su potpuno nekontrolirani iako skoro trećina lokalnih jedinica preživljava na državnom proračunu – stotinjak općina ne zaradi ni za plaće svojih činovnika pa svake godine traži da im se taj novac doznači iz Zagreba.
Usporedbe radi, gradonačelnik malo većeg gradića od 8,2 tisuće stanovnika (Hillsdale u Michiganu, SAD) ima godišnju (!) plaću od 3.000 dolara, a radi doma jer mu ured – ne pripada. Ako je vlast odlučila da mora štedjeti na nastavničkoj plaći, koja je već ispod svakog dostojanstva, pravedno je i potrebno da se nešto ušpara i na ogromnom broju lokalnih činovnika koje je proizvelo rasipničko administrativno uređenje Hrvatske.

Sanja Modrić, Glas Istre