NEWS
VALFRESCO S-170422

Ruanda i Nigerija šalju satelite u svemir. Hrvati i dalje lupaju pečate

2021-03-13_19h14_20
14.03.2021. 10:10; ; Početna / Novosti / Svakodnevnica / Ruanda i Nigerija šalju satelite u svemir. Hrvati i dalje lupaju pečate

DOK više od polovice građana susjedne Slovenije s tijelima državne uprave komunicira online, u Hrvatskoj na internetu s državom komunicira tek nešto više od trećine odrasle populacije, piše Adriano Milovan, index.hr

Zaključak je to koji proizlazi iz istraživanja eurostatističara o korištenju interneta u komunikaciji između građana i državne uprave. Istraživanje je rađeno uoči proljetnog lockdowna kada je osobni kontakt građana s državnim službenicima silom prilika zamijenila online komunikacija pa će novi podaci o internetizaciji državne uprave u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, kada budu objavljeni, nesumnjivo biti znatno bolji. Ipak, i trenutno dostupni podaci prilično jasno pokazuju u kojoj je mjeri digitalizacija uzela maha u pojedinim članicama EU. Hrvatska, nažalost, ni tu ne stoji dobro iako je na ljestvici EU bolje plasirana čak i od nekih starih i znatno razvijenijih članica. 

U Sloveniji upola više građana komunicira online s državom nego u Hrvatskoj

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj je početkom prošle godine 36 posto odraslih građana s državnom upravom komuniciralo na internetu. Istodobno, u Sloveniji je taj udio bio upola veći i iznosio je 56 posto. Još veći udio građana, njih 60 posto, s tijelima vlasti je komunicirao online u Mađarskoj. 

Na razini Unije u cjelini uslugama e-uprave koristilo se 47 posto odraslih građana ili gotovo svaki drugi. Najviše ih je, naravno, u skandinavskim članicama, posebno u Danskoj u kojoj je komunikacija s tijelima vlasti na internetu svakodnevica za gotovo 90 posto građana. Među novim članicama lideri u online komunikaciji građana i države svakako su baltičke zemlje. Najmanje ih je u Bugarskoj i Rumunjskoj, ali i u Italiji (za koju su podaci iz 2019. godine) – između 10 i 20 posto.  

Korona je više napravila za digitalizaciju u Hrvatskoj nego sve vlade u zadnjih 15 godina  

Podatak o 36 posto građana u Hrvatskoj koji s tijelima vlasti komuniciraju na internetu svakako izgleda razočaravajuće kada se uspoređujemo s drugim članicama EU, kao i s prosjekom Unije. No ako pogledamo povijesne podatke, vidjet ćemo da je 2008. godine s tijelima državne uprave online komuniciralo trostruko manje hrvatskih građana, odnosno njih samo 12 posto. Istodobno, u Sloveniji je tada online komunikaciju s državom imala trećina odraslog stanovništva, a isti je bio i prosjek na razini EU. To znači da je Hrvatska u proteklih desetak godina ipak ostvarila velik rast korisnika e-usluga države. Rezultat na kraju nije onakav kakav smo očekivali, ali ipak ulijeva nadu u nastavak digitalizacije državne uprave i društva u cjelini. 

“Mi po pitanju digitalizacije usluga državnih tijela i ne stojimo tako loše, a danas, nakon što je pandemija koronavirusa potakla digitalizaciju, ti su podaci sigurno i bolji. U uvjetima korone čak su i mnogi stariji ljudi počeli koristiti digitalne usluge. Danas 30 do 50 posto više građana koristi usluge e-uprave, pa bi se moglo reći da je pandemija koronavirusa na tom planu napravila više nego sve vlade u zadnjih 15 godina. No još je puno prostora za jačanje digitalizacije u segmentu pružanja usluga državne uprave. I dalje se mnoge stvari ne mogu riješiti bez dolaska na šalter”, ocjenjuje za Index stručnjak za telekomunikacije Đuro Lubura. 

Upozorava i kako krivnju za slabiju digitalizaciju nego u brojnim drugim europskim zemljama snose i državna uprava i stanovništvo koje je naviklo stvari rješavati na šalterima. Stoga smatra da bi država, osim što bi trebala nastaviti digitalizirati svoje usluge, trebala natjerati građane da više koriste dostupne e-usluge kako bi što manje čekali u redovima pred šalterima. 

Nakon proljetnog lockdowna papirologija se vratila u igru

Unatoč napretku koji je na planu digitalizacije država napravila tijekom proljetnog lockdowna, mnogi građani i poduzetnici žale se da je već “otključavanjem” gospodarstva došlo do popuštanja u digitalizaciji, odnosno da je ponovno krenula navala na šaltere. I građani kojima je imovina oštećena u potresima upozoravaju da moraju ići od šaltera do šaltera i prikupljati papire koje država ionako ima u registrima. To je, kako se to kaže, situacija u kojoj “država traži dokumente koje sama izdaje”, zbog čega su građani prisiljeni “obijati” pragove institucija, često i da bi raznim tijelima vlasti donijeli jedan te isti dokument.  

“Iskreno, ne znam ni jesmo li se mi uopće maknuli od papira i pečata! Digitalizacija nije kada vam neko tijelo državne uprave omogući da na njihovim web stranicama isprintate formular u pdf-u pa ga onda ručno popunite i donesete na šalter, a kod nas se ona često upravo tako shvaća. Digitalizacija znači da sve možete riješiti online, a podrazumijeva i umreženost institucija i baza podataka kako bi svi potrebni podaci bili dostupni onima koji ih trebaju”, poručuje za Index konzultant Andrej Grubišić. 

I dok Hrvati i dalje moraju prolaziti kroz procese lupanja pečata, hrpu papirologije, ovjera i štambilja, iz svijeta dolaze vijesti da države koje smatramo siromašnima, poput Poljske, Nigerije i Ruande – šalju satelite u svemir

Digitalizirati se mora i lokalna samouprava

Hrvatsku na tom planu čeka još dosta posla, možda čak i više u segmentu lokalne samouprave nego same državne uprave iako i kod nje treba još štošta digitalizirati. No iskustva drugih zemalja pokazuju da se digitalizacija na kraju isplati.

“Digitalizacija omogućuje veću produktivnost i efikasnost te kvalitetnije javne usluge, a smanjuje korupciju i nepotizam”, napominje Grubišić.

Dodaje kako iskustva drugih zemalja pokazuju da digitalizacija nije nužno vezana uz pojavu viška zaposlenih, barem ne u srednjem roku. Naime, smanjenje potreba za radnicima jednog profila razmjerno brzo se nadoknađuje povećanjem potražnje za radnicima drugog profila. 

Digitalizacija ne znači nužno stvaranje viška zaposlenih: neka zanimanja nestaju, ali pojavljuju se nova

“I u SAD-u je nekad rastao strah od računala i drugih novih tehnologija, ali na kraju nije došlo do smanjenja potrebe za radnicima, nego do potražnje za radnom snagom drukčijeg profila. Neka zanimanja su nestala, ali pojavila su se nova. Dakle, u kratkom roku bi se i kod nas mogao očekivati višak radnika u javnom sektoru zbog digitalizacije, ali digitalizacija bi generirala i potrebu otvaranja novih radnih mjesta”, zaključuje Grubišić.

Na kraju treba reći kako na digitalizaciju ne utječe samo volja državne uprave da se informatizira, nego i drugi faktori, poput demografskih. Naime, podaci Eurostata pokazuju da su digitalnoj komunikaciji s tijelima vlasti očekivano najmanje skloni stariji građani. 

Stariji građani najmanje su skloni digitalizaciji, a hrvatsko stanovništvo je sve starije

Primjerice, dok u EU usluge e-države koristi 50 do 60 posto građana u dobnoj skupini od 25 do 54 godine, samo 26 posto građana u dobnoj skupini od 65 do 74 godine s vlastima komunicira online. Hrvatska je populacija zbog niskog nataliteta i masovnog iseljavanja sve starija, što u praksi znači da je i manje potencijalnih korisnika online usluga države i njenih institucija.

Stoga se ni problem spore digitalizacije javnih usluga u usporedbi s drugim zemljama, kažu stručnjaci, ne može rješavati izolirano, bez rješavanja i drugih uz to vezanih problema poput informatičke pismenosti, ali i demografskih pitanja. 

Print Friendly, PDF & Email