Trener je stručnjak za sport, uči dijete novim vještinama i tehnikama, te mu pomaže na sportskom putu. Roditelji su podrška, pomoć, uzor svojoj djeci i oni koji ih usmjeravaju.
Otvorena i iskrena komunikacija preduvjet je za stvaranje kvalitetnog – dobrog odnosa. Dijete uz kvalitetan odnos koji sačinjavaju međusobno poštivanje, uvažavanje i podrška, razumijevanje brže uči, savladava prepreke i probleme koji se javljaju bilo na sportskom terenu, a možda što je bitnije u životnim situacijama.
Roditelji (nažalost ne svi) poznaje svoje dijete najbolje, zna što mu treba i kako će reagirati.
U sportu RODITELJ mora povući granicu naspram djetetu i njegovom TRENERU.

RODITELJ NIJE STRUČNJAK U SPORTU, često su već djeca koja su postigla jedan nivo i kvalitetu, stručnija od svojih roditelja. Odnos se gradi vremenom i on je promjenjiv, slušanje je često važnije od pričanja, stoga :

• Pružite djetetu priliku da kaže što osjeća i misli. Slušajte ga pratite reakcije, prepoznajte trenutak kada je bolje samo slušati, bez savjeta i pitanja,
• Ne dijelite savjete ukoliko dijete ne pita za savjet (naročito u tehničkoj izvedbi) jer dijete vjerojatno to zna bolje od vas u njegovom sportu. Za to imamo TRENERA.
• Nemojte uvjeravati dijete da je najbolje, da će sigurno pobijediti i da super nešto radi. Sportski rezultat je ovisan o mnogo vanjskih faktora, npr. trenutno raspoloženje, sportska sreća, vremenske prilike, ako je timski sport svaki pojedini igrač ekipe može doprinijeti bilo pozitivno ili negativno na rezultat, stanje sportskog terena, stanje suparnika, sportska oprema,…ima toliko stvari koje mogu ili pomoći ili odmoći. Djetetu sportašu roditelj mora biti podrška u svakoj situaciji.
• Nemojte se miješati u trenerov posao, naročito ne pred djetetom. Budite zainteresirani, pratite treninge, potičite dijete ali tehničku izvedbu i način treniranja prepustite treneru.
• Izbjegavajte apsolutne riječi poput : uvijek, nikad, moraš i stalno (npr.“ Moraš danas biti najbolji“, „moraš danas pobijediti“, „uvijek si nervozan prije nastupa“, „nikad nisi najbolji“,…)
• Dijete treba pohvaliti ako je nešto dobro napravilo, bez obzira na rezultat, treba pohvaliti trud i zalaganje djeteta.

Budite uvijek „uz dijete“ sport je težak i fizički i psihički, a put do uspjeha je dug i često posut „trnjem“. Dijete mora znati da ste mu uvijek podrška bez obzira na sve.     
Iza kraj, želite li biti kvalitetan roditelj malom sportašu, na vama je da:

• od sporta napravite zabavu; što dijete više uživa u sportu, to će više željeti baviti se s njime,
• zapamtite da je u redu da dijete griješi, to samo znači da se jako trudi,
• dopustite djetetu da vas pita sve što ga zanima o sportu i razgovarajte s njime,
• pokažite poštovanje prema djetetu sportašu,
• budete pozitivni i vjerujte u dobre rezultate koje dijete može postići,
• bavite se i sami nekim oblikom sporta/rekreacije kako bi djetetu bili dobar primjer.

 

Udruga kineziologa Poreč