No, želi li namjernik fotografirati neku od tih fasada, a da mu donji dio ne zaklanjaju nebrojeni stolnjaci, majice, kape, naočale, torbe, razni nazovi-suveniri, jelovnici, šareni reklamni natpisi… naći će se pred nepremostivim preprekama. Gotovo da ne postoje dvije vrjednije zgrade u nizu od kojih barem jedna nije opisanim konglomeratom koječega besprizorno nagrđena. U većini prizemlja su razne trgovine »turističke« robe koja se u pravilu izlaže na »bazarski« način.

Izuzetak su pročelja zgrada s »društvenim« sadržajima, poput muzeja, poneke galerije, konzervatorskog ureda, župnog dvora ili knjižnice, te rijetki izlozi nekih radnji i prodavaonica, u pravilu – filigrana.

Utoliko vrijedi fotografski zabilježiti odnedavna rijedak primjer dviju susjednih »čistih« fasada gotičkih palača uz »Krožeru«, križanje Decumanusa i Carda maximusa. Jedna je palača Zuccato, u kojoj je galerija Pučkog otvorenog učilišta, a u zgradi do nje je nedavno obnovljeno prizemlje i otvorena trgovina »firmanom« odjećom (nećemo reklamirati marku) s izlozima kakvi bi trebali biti uzor. Možda dio vlasnika poslovnih prostora ne može shvatiti da napadnost njihove ponude kvari starogradsku sliku Poreča, a time i toj ponudi umanjuje vrijednost, ali gradske vlasti imaju mogućnosti kroz pravila komunalnog reda, posebno kontrolu njihovog provođenja, na njih utjecati.

G.P., Glas Istre