Odluka HZZO-a da se novi onkološki lijekovi smiju primjenjivati samo u kliničkim centrima zgranula je liječnike i pacijente u manjim bolnicama. Pacijenti s malignim bolestima trebali bi na liječenje putovati u udaljene veće bolnice, što im je prevelik napor pa će mnogi odustati od liječenja. Pitaju se je li to cilj, piše Večernji list.

– Bojim se da nam terapiju neće više moći davati u pulskoj bolnici. To je za nas smrtna osuda jer ako mi nije dobro, ne mogu putovati u Rijeku ili Zagreb. To je okrutno – kaže nam Jelka Škalec iz Šijane, koja već dvije godine odlazi redovito na terapiju u pulsku Opću bolnicu, sada svaka dva tjedna. Nakon operacije tumora debelog crijeva, od prosinca svaki tjedan terapiju u istoj bolnici prima i 65-godišnji Dragan Ružnjak.

– Ukidanje i preseljenje onkologije iz pulske bolnice u Rijeku značilo bi uništenje dobro uhodanog sustava kakav je u dnevnoj onkologiji u Puli, disperziju kvalitetnog medicinskog kadra, drastično povećanje troškova HZZO-u i maltretiranje i nezadovoljstvo pacijenata – ističe. Iz Medulina na kemoterapiju u Pulu 60-godišnji Zdenko Petrović putuje sada svaka četiri tjedna, već dvije i pol godine. Nakon primarnog raka debelog crijeva, metastaza na jetri lagano je u progresiji, a i zbog drugih bolesti Petrović je 80-postotni invalid.

– Ovako iscrpljeni bolešću i kemoterapijom trebali bismo putovati satima i snalaziti se na nekom novom odjelu, a ako netko ima pratitelja jer je preslab da ide sam, taj bi pratitelj izgubio cijeli dan. Ne vidim razlog za to! Zar se HZZO-u taj trošak isplati? Ili nam misli i to uvaliti? Ideja je suluda, što u tome može biti korisno? Ako sumnjaju u dijagnoze, nalaz se lako može prekontrolirati, ali nisu valjda tamo toliko educiraniji od naših liječnika?! To je maltretiranje i liječnika i nas pacijenata, kojima su većinom dani odbrojeni, mi smo toga svjesni – govori Z. Petrović. Gospođi Jovanki Dobrilović iz Vižinade i do Pule treba sat vremena, a dulja putovanja, kaže, ne bi podnijela. – Odustala bih od terapije – mirno će ona.

I liječnici se pitaju kome je u interesu takvo centraliziranje. Paradoksalno je da se manjim bolnicama uskraćuje pravo da daju nove lijekove i da to ministar pravda sigurnošću pacijenata, dok su istodobno baš neke manje bolnice uspješnije u regrutiranju pacijenata i provođenju kliničkih ispitivanja.

– Lijek za rak želuca ramucirumab cyramza mi smo u Puli 2013. imali na kliničkom ispitivanju. Kad je 2018. došao u upotrebu, ne daju nam da ga koristimo za pacijente – navodi doc. dr. Dragan Trivanović, voditelj Odjela internističke onkologije s hematologijom u Općoj bolnici Pula.

Ministru i HZZO-u dopise su slala upravna vijeća bolnica i povjerenstva za zaštitu prava pacijenata. – Gotovo mjesec dana čekamo odgovor – kaže Romanita Rojnić iz istarskog povjerenstva. Očekuje se da će Nacionalni plan protiv raka, koji se predstavlja danas, u cilju poboljšanja liječenja utvrditi i onkološku mrežu, no ljudi koji su danas bolesni trebaju adekvatno liječenje, a ne odluke bez jasnog uporišta, poručuju liječnici i bolesnici, donosi Večernji.