Bivši ministar već je dvaput bio na korak do povratka u državni aparat, i to dok je zemlju vodila Vlada Zorana Milanovića.

‘Bio sam jako blizu dviju sinekura. Jedna je bila u ACI-ju, a druga u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Ali ništa se od toga nije realiziralo. Sad postoji ideja ministra Cappellija da formira svoj savjetnički tim. U njemu bi bili iskusni stručnjaci koji bi radili pro bono, odnosno ne bi nam se ništa plaćalo. Znači, ne radi se ni o kakvom uhljebljivanju. Svatko bi se od nas bavio određenim područjem. Ja bih bio zadužen za investicije i razvoj. Sve to treba još organizirati, ali nema žurbe’, objasnio je za tportal Herak.

I bez tog angažmana, ističe, ima dovoljno svog posla. Iako je u mirovini, preko svoje tvrtke Vrhjani (op.a. u 2015. nije imala prihoda, a za lani još nema podataka) bavi se investicijama u nekretnine. U procesu je dobivanja sredstava iz EU fondova za ruralni turizam. Uz to je profesor na doktorskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku. O nekakvom ozbiljnijem angažmanu u državnom sektoru i povratku u politiku, kaže, ne razmišlja.

‘Za dva mjeseca napunit ću 60 godina. Istina, svakog jutra trčim i bavim se sportom. I kad pogledate ministre američkog predsjednika Donalda Trumpa, ja bih bio pionir (smijeh). Ali mislim da je vrijeme za mlađe ljude. Upravo ova savjetodavna pozicija pro bono je idealna za čovjeka u mojim godinama’, misli Herak.

Posljednjih 20 godina, ističe, proletjelo mu je pred očima. S nimalo ogorčenja u glasu priča o najtežim trenucima svog života. Od 27. siječnja 2000. kada je uhićen pa sve do kraja 2011. Herak je vodio pravosudnu bitku s Državnim odvjetništvom (DORH). U tom periodu 17 mjeseci je proveo iza rešetaka te je bio prvi hrvatski ministar koji je zatvoren.

Protiv njega je vođeno ukupno 12 sudskih procesa i od svih je optužbi pravomoćno oslobođen. DORH ga je teretio za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti te pomaganje u toj zloporabi na štetu Ministarstva turizma.

Primjerice, sumnjičilo ga se da je zamračio 300.000 tadašnjih njemačkih maraka državnog novca namijenjenog za sanaciju hotelske tvrtke Imperial Rab.

‘Kod mene nema nikakvog ogorčenja. Na kraju sam odlučio da neću tužiti državu. Nisam se želio vući po sudovima još godinama kako bi dobio milijun ili dva kuna. Za sve je bila kriva jedna uska grupa ljudi na županijskoj razini. Radilo se pravosudno-represivnom aparatu koji je preko mene pokušavao ostati na svojim pozicijama. Bilo je to vrijeme kad je HDZ gubio vlast. Ti ljudi nisu Hrvatska, oni su sramota i srećom više nisu u sustavu’, naglasio je Herak.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE NA T-PORTALu