U 141 zemlji Protokol iz Kyoto-a stupio je na snagu – kako je u Hrvatskoj ?

Evo odgovora Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja

Republika Hrvatska je potpisala Kyoto protokol 1999. godine, ali ga još nije ratificirala. Razlog tome je zahtjev koji je Hrvatska uputila Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) kojim traži povećanje emisije bazne godine o čemu se pregovara u okviru sastanaka tijela Konvencije. Svoj zahtjev Hrvatska temelji na članku 4.6 UNFCCC konvencije koji predviđa određenu fleksibilnost za države s ekonomijom u tranziciji. Na Osmoj Konferenciji stranaka 2002. g. u New Delhiju Pomoćno tijelo UNFCCC za tehnička pitanja donijelo je zaključak kako je članak 4.6. Konvencije primjenjiv na Hrvatsku kao i da njime nije određen način ostvarenja fleksibilnosti. U slučaju da joj se ne odobri zahtjev, primjena opsežnih mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova dovela bi do ozbiljnog ugrožavanja gospodarskog rasta zbog vrlo visokih ulaganja koja su potrebna za njihovu provedbu.

Imajući u vidu poteškoće u postizanju ciljeva Kyoto protokola u ovom trenutku ima razloga počekati s ratifikacijom Kyoto protokola te nastaviti s pregovaranjima oko posebnog zahtjeva Hrvatske, ali istodobno vršiti i sve potrebne pripreme za njegovu ratifikaciju. Bez obzira na ishode dogovora Hrvatska mora što prije utvrditi operativnu politiku za ublaženje klimatskih promjena jer je proces vrlo dugotrajan, a treba imati u vidu da obveze o kojima se raspravlja u razdoblju nakon 2012. mogu biti još daleko strože. Nedvojbeno Hrvatska mora odmah pristupiti provedbi mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova, koje su utvrđene Strategijom zaštite okoliša, Nacionalnim planom djelovanja u okolišu i Strategijom energetskog razvoja (u području energetskog sektora ubrzati provedbu postojećih projekata vezano za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, donijeti kompletnu legislativu koja će omogućiti realizaciju potrebnih mjera, uspostaviti financijske poticaje koji će omogućiti brzu prilagodbu gospodarstva, realizirati projekt proizvodnje biodizela, otplinjavati odlagališta uz energetsko korištenje bioplina, provoditi mjere u sektoru prometa, poljoprivrede i šumarstva, poticati supstituciju goriva u industrijskom sektoru i dr.).

Kyoto protokol, kada bude ratificiran od strane Hrvatskog sabora, obvezuje Hrvatsku na smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5 posto u razdoblju od 2008. do 2012. u odnosu na referentnu godinu, što je obzirom na malu polaznu emisiju za Hrvatsku teško ostvariv zadatak

Hrvatska je obvezna ratificirati Kyoto protokol do ulaska u EU.

Hrvatska je u Marakechu 2001. godine na Konferenciji stranaka (COP7) UNFCCC podnijela zahtjev za povećanje visine emisije bazne godine za Konvenciju. Nastavak pregovora odvijao se tijekom 2002. i 2003. godine te na Desetoj Konferenciji stranaka u prosincu 2004. Argentini, kada se očekivalo donošenje konačne odluke o visini emisija stakleničkih plinova za referentnu godinu 1990 za Republiku Hrvatsku.

Do 1991. godine 22 posto potreba za električnom energijom Hrvatska je namirivala iz energetskih izvora u drugim republikama bivše Jugoslavije, temeljem specifičnih ugovora o ulaganju i isporuci električne energije te zakupom snaga u termoelektranama, obzirom da se radilo o jedinstvenom energetskom tržištu. To je bio razlog što je za izračun emisija stakleničkih plinova za baznu godinu, koji je iznesen u Prvom nacionalnom izvješću, i u prethodnom Hrvatskom zahtjevu, korištena metodologija po kojoj je dio emisija koji se odnosi na energetski sektor izračunat temeljem prosječne emisije izgaranja goriva po stanovniku bivše SFRJ.

Tijekom pregovora, na sjednici pomoćnog tijela Konvencije o promjeni klime u lipnju 2003. u Bonnu, Bosna i Hercegovina te Srbija i Crna Gora tražile su da se nađe novo rješenje vezano za povećanje visine emisije bazne godine za Hrvatsku koje se ni na koji način ne bi dovodilo u vezu s termoelektranama na njihovom teritoriju. Tada je donesen zaključak kojim se traži da Hrvatska dostavi proračun emisija za razdoblje od 1990. do 2001. u skladu s Uputama Konvencije o izradi nacionalnih izvješća za stranke Priloga I Konvencije koji se temelji isključivo na emisijama s teritorija Republike Hrvatske. Istodobno su tražene i projekcije razvoja do 2020. godine kako bi se utvrdilo da li Hrvatska ima problema s ispunjenjem obveza iz Kyoto protokola i kolika je potreba za povećanjem emisije za baznu godinu. Hrvatska je dostavila traženi proračun i projekcije