Nakon ovogodišnjeg uvođenja paušala na plaćanje boravišne pristojbe i poreza od po 300 kuna po postelji, privatni iznajmljivači masovno otkazuju svoje kapacitete. Kako doznajemo u nekim područnim službama za gospodarstvo, svakodnevno svoje turističke kapacitete u privatnom smještaju odjavljuje četiri do pet vlasnika. To je počelo kad i primjena nove zakonske odredbe, a kako vlasnicima stižu rješenja o naplati poreza, odjavljivanje je sve češće.

Naime, budući da je većina priobalnih istarskih turističkih kapaciteta u prvoj zoni, po turističkoj postelji treba plaćati godišnji paušal od 300 kuna. Toliko se plaća paušalno i boravišna pristojba. Taj je iznos dobiven izračunom od 35 dana popunjenja u privatnom smještaju, premda ima i onih, posebno izvan obalnoga pojasa, koji svoje turističke kapacitete ne uspiju popuniti toliko dana. Oni su u tom slučaju u minusu, pa odjavljuju dio ili pak sve svoje kapacitete.

Prema neslužbenim informacijama, samo na području porečke ispostave državne uprave od početka ljeta do sada stotinjak je iznajmljivača odjavilo privatnu djelatnost. Pomnoži li se to sa samo četiri kreveta, a sigurno ih je mnogo više, dosad je samo tu odjavljeno 400 turističkih kreveta. I premda se u porečkoj službi za gospodarstvo godišnje prijavljuje mnogo novih iznajmljivača, nešto manje od stotinu, broj se raspoloživih kapaciteta ne mijenja. Trenutno je na Poreštini registrirano 9.800 turističkih ležajeva u privatnom smještaju, još oko tisuću ih je u domaćinstvima koja imaju prijavljen obrt, a toliko ih je, otprilike, bilo i lani. Usporedo s prijavljivanjem novih turističkih kapaciteta, naime, stari se iznajmljivači odjavljuju, pa se sa sigurnošću može reći – jer ti apartmani i sobe ljeti sigurno nisu bili niti će biti prazni – da iznova raste »sivi prostor« protuzakonitoga tržišta. Slično je i na jugu Istre – prema podacima kojima raspolažemo, samo na području Turističke zajednice Medulina od stupanja novih zakonskih odredbi na snagu do konca rujna odjavljena su 703 kreveta!

Trebalo je ostaviti mogućnost izbora načina plaćanja pristojbe

Glede plaćanja boravišne pristojbe, također 300 kuna po paušalu, manje je problema i nesporazuma bilo na područjima gdje su turističke zajednice dobro odradile pripremni organizacijski dio posla. Jedna je od njih TZ Funtane, čiji su djelatnici kontaktirali svakoga iznajmljivača ponaosob te svakomu upisivali i provjeravali broj postelja koji su potom proslijedili u nadležnu poreznu upravu. Zahvaljujući tomu nije bilo većih problema, a glede dosadašnjih uplata, do konca rujna boravišna pristojba nije plaćena za svega stotinjak kreveta. Uvođenje paušala još je nešto iznjedrilo – za razliku od lanjskih 157 tisuća kuna, ove je godine, samo do konca rujna, već uplaćeno 50 tisuća kuna više. Nažalost, u mnogo drugih, situacija nije takva.

– Sve u svemu, mislim da su iznajmljivači koji imaju stalnu klijentelu, ili pak agencije koje ih redovito pune, profitirali, možda su nešto više platili boravišne pristojbe, ali zato manje poreza. Naravno, ima ljudi kojima novi uvjeti ne odgovaraju, posebno ako je riječ o kapacitetima koji su dalje od obale, a to je uzrokovalo otkazivanje postelja, koje će se opet, samo na crno, iznajmljivati ljeti, veli Alfredo Golob, vlasnik privatne agencije i istarski predstavnik u Udruženju hrvatskih putničkih agencija (UHPA).

Presudnom smatra udaljenost od mora, jer je blizina mora još uvijek većini turista jako važna, premda i udaljene pozicije imaju pozitivnih strana, primjerice, vlasnici se više trude urediti prostor za iznajmljivanje, opremiti ga te dovesti u višu kategoriju. Ponekad je, veli Golob, teže prodati neki stari kapacitet na moru od ukusno i moderno opremljenog apartmana desetak kilometara od obale. No, misli on, a tako smatraju i u UHPA-i, pogrešno je što nije ostavljena mogućnost izbora – bez obzira na broj ležaja i pripadnost turističkoj zajednici – načina plaćanja pristojbe – paušalno ili po izdanom računu. Također, smatra Golob, a to je svojedobno i UHPA predlagala resornom ministarstvu, turističke bi zone trebalo odrediti u odnosu na, primjerice, jedan kilometar zračne linije od obale.

Udruga putničkih agencija Ministarstvu turizma predložila je razgraničenje po udaljenosti, ali i mogućnost biranja načina plaćanja. Tako se, smatra Golob, ljude ne bi prisiljavalo da otkazuju kapacitete, a bili bi zadovoljniji, jer nekome je dovoljno raditi samo dva-tri tjedna u sezoni, a netko želi raditi maksimalno. Također bi, veli, trebalo razlikovati iznos paušala za sobe od onog za apartmane, jer sobe više nisu u trendu i vrlo se slabo traže u odnosu na apartmane, pa bi paušal trebao za njih biti upola manji.

Posebno se traže objekti s bazenima

– Prosjek popunjenja uz more trebao bi biti 60-ak dana i to nije sporno, veli Golob, ali uz uvjet da je riječ o kvalitetnom smještaju, jer – govorim iz vlastitog iskustva – kvalitetan apartman nije problem napuniti. I ja sam počeo sve više zakupljivati kapacitete u unutrašnjosti, koji su sve više traženi – i od stranih turoperatora, i u individualnim upitima. Posebno se traže objekti s bazenima, koji su inače 30 do 50 posto skuplji od sličnih objekata na moru – u unutrašnjosti je nemoguće naći objekt s bazenom po cijeni manjoj od sto eura na dan. Izvjesno je da je sve prisutnija nova generacija gostiju, zahtjevnija, ali i spremna platiti više.

Ruža Debeljuh iz sela Kosinožići, nekoliko kilometara daleko od Poreča, zadovoljna je ovogodišnjom turističkom sezonom. Nije lako, veli, dovesti gosta na mjesto daleko od obale, ali oni koji dođu zadovoljni su.

– Dali smo si truda da uredimo kuću, pa su svi gosti koji dođu ovamo jako zadovoljni, najviše im odgovaraju mir i priroda, kao i ostale prednosti koje nudi selo. Nama tih 300 kuna paušala po krevetu ove godine nije bio problem platiti, ali strah nas je što će biti idućih godina, hoće li sve biti tako dobro, zato bi nam više odgovaralo da plaćamo po starom, veli Debeljuh. Njeno mišljenje dijele mnogi, posebno oni koji u svoje kapacitete nisu godinama ulagali pa više nisu konkurentni na tržištu. Svi navode problem udaljenosti od mora, što bi za iduću godinu trebalo drugačije postaviti.

Novi zakon nosi i neke nepoznanice kada se kod iznajmljivača kao posrednik javlja neka domaća ili strana putnička agencija. Premda su tu odredbe Zakona o plaćanju boravišne pristojbe, odnosno Pravilnika o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima, prilično jasne, u praksi se pojavljuju nejasnoće. Primjerice – plaćanje posredničke provizije na ukupan iznos zajedno s boravišnom pristojbom ili samo na iznos smještaja, ili pak plaćanje desetpostotnog PDV-a (stupa na snagu iduće godine za hotelske goste i one koji su u sustavu PDV-a) samo na iznos posredničke provizije ili na ukupan iznos, što bi opet moglo pasti na teret iznajmljivačima. I kod ovoga slučaja i kod obračuna provizije u odnosu na boravišnu pristojbu, agencije različito reagiraju.

U borbi s crnim tržištem i dalje 101 problem

Putničke agencije koje prodaju privatni smještaj plaćaju PDV u ime i za račun iznajmljivača, obveznici su poreza na cijeli iznos, ali ga obračunavaju u odnosu na iznajmljivača samo na svoju proviziju. Kako će i kome građani iznajmljivači ispostavljati račune, ovisi o načinu na koji se pruža usluga, doznajemo u pazinskoj Poreznoj upravi, ovisno o tome je li riječ o neposrednom iznajmljivanju (kada iznajmljivači rade sami) ili posrednom, putem agencije, koja može nastupiti kao posrednik ili raditi u svoje ime. Ako je agencija posrednik, naplaćuje se provizija (od šest do 20 posto), no račun izdaje iznajmljivač. Ukoliko pak agencija za iznajmljivača izdaje račun, on mora glasiti na njegovo ime, i to sa svim njegovim podacima.

– Ako građanin iznajmljuje putem agencije koja radi u svoje ime i za svoj račun, postoje dva obvezna pravna odnosa čiji je predmet uvijek iznajmljivanje. U prvom građanin ispostavlja račun agenciji, a u drugom agencija ispostavlja račun korisniku usluge, doznajemo u obrazloženju iz pazinske Porezne uprave. Oni koji plaćaju godišnji paušal ne moraju voditi poslovne knjige prema propisima o porezu na dohodak, osim Evidencije o prometu, poznati obrazac EP. Riječ je o obrascu u koji iznajmljivač na kraju svakog dana evidentira izdane račune.

Unatoč svemu, jedno je izvjesno – ono što se najavljivalo početkom godine, da će novi propisi u privatnom smještaju dati više prostora borbi državnih inspektora s crnim tržištem, nije se obistinilo. Inspektori i dalje uglavnom zalaze u dvorišta i kuće registriranih iznajmljivača, a i dalje imaju 101 problem kada treba zaći u privatni posjed onih koji im pred nosom rade na crno – rješenje suda, policajca, službenog prevoditelja ako je riječ o strancu… Dok se to ne riješi tako da se postupak potpuno pojednostavi, nikakvi novi pravilnici ni zakonske odredbe neće donijeti više reda u privatno iznajmljivanje, ni u Istri, ni drugdje na Jadranu.

Za 30 istarskih TZ-a 8,5 milijuna kuna boravišne pristojbe

Točno 30 turističkih zajednica u Istarskoj županiji ljetos je bilo zaduženo, glede paušalnog plaćanja boravišne pristojbe, za nešto više od 8,5 milijuna kuna, što znači, ako se podijeli na 300 kuna po krevetu, da je na Poluotoku bilo registrirano oko 28.500 turističkih kreveta. Do konca rujna vlasnici tih postelja turističkim su zajednicama platili nešto više od 6,5 milijuna, dok je za oko 6.500 kreveta iznos tada još bio neplaćen. Većina toga duga plaćena je tijekom listopada. Zanimljivo je da su sva primorska mjesta dijelila sudbinu zone A, što znači plaćanje paušala za sve iznajmljivače pod istim uvjetima, osim Pule, koja je lani imala prosječnu popunjenost samo 25 dana, pa je 450 iznajmljivača koji imaju manje od četiri ležaja, moglo birati hoće li plaćati puni paušal ili kao dosad – po plaćenom računu svakoga gosta.

Piše Vesna MEDVEDEC