Svako dijete ima potrebu živjeti u obitelji okruženo toplinom roditeljskog doma. No, nemaju sva djeca tu sreću! Određeni broj djece bez adekvatne roditeljske skrbi završava u ustanovama, domovima, i tu

provodi svoj djetinjstvo, rast i razvoj. Sva istraživanja pokazuju da ne postoji ustanova koja može zamijeniti obitelj te da su djeca koja su odrasla samo u ustanovi trajno emocionalno uskraćena.

U obitelji dijete ima priliku naučiti što je bezuvjetna roditeljska  ljubav i podrška, uči komunikaciju, posvađati se i pomiriti, oprostiti, ljutiti i veseliti, zna da pripada odraslima koji su uvijek tu kad ih dijete treba, koji mu čuvaju leđa, koji su modeli, putokaz, podrška …

O svemu navedenom na porečkom skupu o udomljavanju govorili su predstavnici Udruge roditelja udomitelja DAMDOM iz Primorsko goranske županije  te stručni tim, psihologinja i rehabilitator, iz Centra za pružanje usluga u zajednici „Izvor“ Selce koji udruzi pružaju stručnu podršku.

Skup su organizirali Zdravi grad Poreč i Dom obrtnika Poreč 20.4.2016. U dvorani Doma obrtnika Poreč  okupljeni Porečani su dva sata slušali dirljive i dojmljive priče udomitelja, upoznali simpatičnog i živahnog četverogodišnjeg udomljenog dječaka te čuli poruke stručnjaka koji svesrdno zagovaraju udomljavanje i pružaju podršku roditeljima udomiteljima. Gosti izlagači su zahvalili  se g. Robertu Veleniku koji nam je ustupio prostor, gđi. Danijeli Jurić koja se odazvala ispred CZSS Poreč, koordinatorici Zdravog grada Nataši Basanić Čus koja je bila lokalna stručna podrška i odgovorna za  promoviranje tribine u suradnji s medijima,  Evi Husak Bačac predsjednici udruge OAZA, Ani, Danijeli i Mladenu  iz Dječjeg doma Pula koji su došli do Poreča ne bi li  podržali skup, donatorima Sigra d.o.o. i IS Market-Istarski supermarketi, i na kraju  kolegici Danijeli  Maglica koja je podnijela organizacijski teret.

Udomiteljica 11-godišnjeg dječaka svojim je iskazom i porukom obilježila skup pitajući sebe i prisutne: „Ima li išta humanije od pomoći djetetu onda kada mu je to najpotrebnije … ?!“

Na skupu se moglo čuti kako u hrvatskoj ima oko 3000 djece bez adekvatne roditeljske skrbi pri čemu oko 2000 djece u domovima. Žalosna je činjenica da ima djece koja ostaju u ustanovi do svoje punoljetnosti i uopće nemaju iskustva sa obiteljskim životom i obiteljskim odnosima. Dnevno se za boravak djeteta u Domu potroši preko 200 kn, odnosno do njegove punoljetnosti oko 1.600,000,00 kn. Za tu bi se svotu, koju država izdvaja za skrb u ustanovi, mogao djetetu kupiti i stan, platiti stručnjake i dati podršku obiteljima koje o djetetu žele skrbiti tijekom njegova odrastanja, a dijete bi raslo kvalitetnije i sretnije.

Uz sva ova značajna izdvajanja,  djetetu zauvijek nedostaje neosporno najvažnije životno iskustvo, a to je iskustvo života u obitelji. Dijete samo u obitelji  može naučiti kako je to imati mamu i tatu ili jednog roditelja, brata, sestru ili oboje, djedove i bake, kako se grade obiteljski odnosi i kako obitelj čuva i štiti svoje članove. Svako dijete zaslužuje život u obitelji! Ta dva načina života , u ustanovi i  u obitelji, jednostavno su neusporediva. Život u obitelji djetetu omogućava da uči i gradi emocionalne odnose sa bliskim osobama te da uči graditi emocionalne odnose važne za čitav život, da i samo jednog dana može stupati u emocionalne odnose sa drugim osobama , u konačnici da može postati roditelj . Često se može čuti da su osobe koje su kažnjene, u zatvorima ili počinila razna krivična i/ili prekršajna djela svoje djetinjstvo provela u ustanovi bez roditeljske skrbi. Kako je rekla udomiteljica „ ..tu djecu ne zamjećujemo ranije, dok im nedostaje obitelj i topli emocionalni odnosi ali u njih upiremo prstom kada postaju počinitelji raznih kaznenih djela.“

Udomljavanjem dijete dobiva priliku da raste u obiteljskom okruženju koje je najpoticajnije za rast i razvoj svakog djeteta, to može biti i jedno roditeljska obitelj ukoliko roditelj udovoljava kriterijima za udomljavanje. Na skupu su stručnjaci definirali i jednostavno objasnili razliku između posvajanja i udomljavanja djeteta te kazali kako se činom posvajanja dijete uzima sebi i posvajatelj stječe prava roditelja dok se činom udomljavanja sebe daje djetetu kad ono to treba i koliko treba. Udomitelji trebaju omogućavati djetetu kontakt sa biološkom obitelji dok  za posvajatelje u zakonskoj regulativi postoji samo preporuka da se omogući djetetu kontakt sa biološkom obitelji. Stoga je psihologinja iz Centra Izvor –Selce  naglasila kako udomljena djeca često rastu u iskrenijem odnosu jer je obveza udomitelja omogućiti kontakt sa obitelji, a prirodna je potreba svakog djeteta razumjeti i znati o svom biološkom porijeklu jer je to važno za izgradnju djetetova identiteta. Nadodala je i da svaka obitelj koja posvaja ili udomljuje dijete radi u najboljem interesu djeteta ako mu omogući informacije i kontakt sa biološkom obitelji. U  procesu posvajanja i  udomljavanja roditelji prolaze brojne strahove, nedoumice , teškoće te je preporuka sa skupa da udomljavanje i posvajanje djece treba pratiti podrška stručnjaka za roditelje koji su se na ovaj humani izbor odlučili.

Majka troje biološke djece i još troje udomljene djece  poručila je  prisutnima kako udomitelji prolaze brojne strahove i teškoće uostalom kao i u odnosu na vlastitu djecu. Najčešće strah od susreta s biološkom obitelji i od toga da joj se dijete vrati –  „No, ta vas djeca oplemenjuju i ta vas djeca nikada neće zaboraviti, uostalom njihove su ih obitelji ostavile, zauvijek ćete ostati dio njih, dio njihovih života, kad god im bude teško ili im bude trebao savjet oni će vam se vraćati jer ste bili tu za njih kada im je to bilo najpotrebnije! „

Najveća je ljudska nagrada udomitelju darovati sebe i svoju obitelji djetetu kojemu to treba, pružati mu ljubav, pažnju i dom kao i vlastitoj djeci, veseliti se njihovu uspjehu, dati im priliku koju u startu svog života jednostavno nisu dobili.

U Primorsko goranskoj županiji ima 35 udomiteljskih obitelji koje nisu u srodničkoj vezi sa udomljenim djetetom. Oko 60% udomitelja ima svoju vlastitu djecu, najčešće dvoje, a 60% udomljene djece je osnovnoškolske dobi. Predstavnica istarske udruge udomitelja gđa. Eva Bačac iznijela je za Istru drugačiju sliku. U Istri je od 33 udomitelja svega  11 udomiteljskih obitelji koje su kod sebe udomile dijete s kojim nisu u rodbinskim odnosima. Sva ostala udomljavanja su srodničke udomiteljske obitelji kod kojih se udomljavanje dogodilo stjecajem okolnosti i udomitelji su najčešće djedovi i bake.

Upravo zbog toga su roditelji udomitelji Primorsko goranske županije osmislili projekt

„Istra otvara vrata udomljavanju“ i odlučili otvoreno, srdačno i humano poticati udomljavanje djece.

 

Zdravi grad Poreč