Konjanici naoružani kopljima, baklje, glazba flauta, zvuk konjskih potkova na kamenim ulicama i šuštanje svilenih haljina atmosfera je koja je ovaj tjedan pod plašt baroka zaogrnula Poreč, grad plemića i plemkinja, vitezova, glazbenika, sokolara i majstora starih zanata. Vrijeme Giostre, viteške utrke koja se do 18. stoljeća održavala u Poreču, po treći je put zaživjela na ulicama inače turističke meke. Povijesni festival ove je godine, kažu organizatori, konačno dobio ‘glavu i rep’. Iako je Festival još u povojima i još uvijek se gradi kao brend, konačno je dobio i najvažniji element – konjički turnir.
Prema zapisima Bartolomea Rige, o viteškom nadmetanju održanom u Poreču 14. veljače 1745.godine.

Raskošne galije i najbolje zavjese
U gradu su se okupljali najvrsniji konjanici koji su se pred okupljenim plemstvom, za taj dan odjevenim u ponajbolje halje, takmičili u trci za Saracena i Masgalano. Gradske su zidine onomad, a tako je i ove godine, bili raskošno okićene najrjeđim uresima koji su se mogli pronaći u Poreču, a u luci su se nalazile raskošno ukrašene galije i manje brodice s kojih je znatiželjni puk promatrao trku.
Konjanici su imali predvodnika (pješaka) i sekundanta (kuma) na konju, a nadzirao ih je Mastro di campo (glavni Meštar) sa svom silom svite, konjanicima, trubačima, rezervinim konjima…

Trka je imala svoj glavni dio, trku na Saracena, te pripetavanja – trku na Masgalano, potom i za oklade plemića još i nadmetanje među pobjednicima prvih dviju trki. Pobjednik bi se okitio dvama vrhunskim pištoljima –  uobičajenim darom za pobjednika Giostre.

Ovogodišnja porečka Giostra fino je tkanje u kojem se isprepliću povijesni i novovjekovni sadržaji, a živi je – čini se – čitav grad. Članovi Društva prijatelja Giostre uvježbali su – uz pomoć struke – četiri dramoleta, uvježbali ples i nastup… Do te su se mjere uživjeli u porečki barok da su im čak dodijeljena imena i curiculumi porečkog plemstva. Nađete li se ovih dana u Poreču susrest ćete Giostrante koji će vam se predstaviti, pokazati vam svoju palaču, ispričati obiteljske tajne ili čak pozvati da se osladite delicijama iz onog doba.

Kraljica artičoka
Giostra naime, zahvaljujući profesorima iz turističko ugostiteljske škole Antunu Štifaniću i Luani Kadum, ima i svoju gastronomsku priču.  Prema pronađenim menijima, tovarnim listovima s galija i kuhinjskim inventurnim listama rekonstruirani su jelovnici, a jela spravljena isključivo od namirnica koje su se na prijelazu u 18. stoljeće koristila. Na plemićkim se stolovima cijenio ovčji sir, pršut, bakalar, skuta, dok su inčuni bili hrana za siromašne.
Jelo se zelje, bob, leća, artičoka, ječam, a  visoko mjesto zauzimale su danas gotovo prognane s trpeza – tripice s parmezanom (tripe con formaggio gratà).

Umaci su se radili ‘na bilo’ jer rajčica još nije našla put na Mediteran, ali se do janjetine (na pedelu – agnel in tecia) već onda držalo. Plemići, koji su se slabo prali, ali obilno zalijevali mirisnim vodicama i puderima, svoja su razmažena nepca sladili fritulama i kroštulama te uživali u soku od bazge (bevanda de sambuco), likeru od oraha, rakiji, i vinima  od grožđa loze koja je u ono doba rasla u Istri – malvazija, teran i muškat.

Dobri duhovi Giostre, Elena Uljančić Vekić, ravnateljica Zavičajnog muzeja poreštine i Franko Štiković, vlasnik tvrke Studio 053 koja je preuzela organizaciju i produkciju Giostre, žele da nepresušna povijesna vrela zažive i među najmlađima pa je tako održana radionica na kojoj su porečki klinci crtali kostime prema pričama ravnateljice i starim skicama. Nagrađenima su kostimi  sašivni prema njihovim nacrtima u kojima će ove godine nastupiti.

Kilogrami brokata i raskoš bokova
Porečane je toliko obuzeo duh Giostre da, okupljeni u Društvo prijatelja Giostre, cijelu zimu vježbaju dramske uloge, plešu, šivaju kostime i smišljaju nove sadržaje. Jedan od njih – onaj novovjekovni jest i Giostra coctail cup, prvo natjecanje u spravljanju koktela. Iako još skroman Gisotra coctail, čiji je začetnik Elio Štifanić, iznjedio je i prvu kreaciju na zadanu temu – omiljenu namirnicu venecijanskog, a tako i porečkog plemstva – artičoku te likek cynar, koji je proglašen ‘službenim pićem Giostre 2009’.

Kostimi Giostrantica i Giostranata, rijetkih sretnika koji po prvi put nastupaju u svojoj odjeći, šivali su se u Rijeci i prava su remek djela. Raskošni bokovi i kilogrami brokata i satena vrijedni su pravo malo bogatstvo, a njihov prikaz, kao i onaj donjeg rublja iz doba baroka izazvao je pažnju publike na prvoj Giostra reviji.
Još će više pažnje, nadaju se, dobiti glumci iz dramoleta.
Dramaturginja Marijana Nola napisala je dramolete na temelju arhivskih izvora a tretiraju tematiku porečkoga plemstva iz 18. stoljeća. Giostrante, odreda amatere u glumi, uz Marijanu Nolu marljivo su pripremale Nina Kleflin, redateljica iz Zagreba i Dženita Imamović, glumica iz Sarajeva i asistentica na tamošnjoj Akademiji.

Obaveza Giostre ili kazna od šest dukata
 – Prvi put radim s Porečanima i izuzetno me veseli ova ideja o oživljavanju tradicije. Zanimljivo nam je raditi s Giostrantima i drago nam je, Marijani, Dženiti i meni, da smo dio projekta. Imate iznimno talentirane članove i vjerujem da bi osnivanje amaterskog kazališta bio sjajan potez – kaže Nina Kleflin.
Dramoleti će se igrati na povijesnim lokacijama u gradu, podno kula, u dvorištima palaća i na gradskim trgovima.

Giostra je prema tradiciji završavala obilnom gozbom u čast pobjednika i svečanom ručku kod kapetana mletačke flote i pokrovitelja Giostre koja se i održala na njegov osobni poziv. U spisima stoji da će  se svaka buduća vlast strogo kazniti i globiti sa šest dukata ukoliko Giostru ne održi.
Porečani se kazne ne boje, štoviše, pripreme za iduću Giostru počinju  u trenutku kada se u nedjelju isprati posljednji gost i ugase baklje. Ideja ne nedostaje – od Giostra vina, do Giostra parfema – a sve prema povijesnim zapisima koje ‘mama’ Giostre ljubomorno čuva u svojoj palači Sinčić.