Pogledamo li malo situaciju oko nas, posebno zadnje turbulencije oko otkazivanja festivala “Poreč DOX”, moći ćemo primijetiti da je ta situacija potpuno suprotna od situacija koje se događaju u nekim drugim gradovima. Naime, ako je otkazivanje navedenog festivala rezultat pomanjkanja novca, onda se očito suočavamo sa situacijom da se raspoloživi novac koristi samo za ono što je nužno za funkcioniranje institucija koje raspolažu novcem. To je klasičan primjer rezanja troškova u kriznim situacijama. To nije nešto što već nije viđeno i u drugim subjektima.

Sa druge strane imamo primjer gradova u kojima se dešavaju iste situacije manjka novca, ali se raspoloživi novac koristi za nabavku luksuznih automobila i ekskluzivnih dobara.

Što je od toga ispravno? Štedjeti, pa makar to značilo otkazivati određene festivale ili kupovati luksuzna dobra i to na način da se novac osigurava dugoročnim kreditnim zaduženjima?

Svatko će imati svoje mišljenje, ali mislim da će svatko radije pristati na to da se u određenom dijelu korisnici uskrate za dio sredstava kada novaca nema, umjesto gomilanja troškova kada novca nema.

E sad, ključno i najvažnije pitanje je, kome i koliko uskratiti sredstva, obzirom da na javni novac imaju pravo svi, poglavito oni korisnici koji podižu renome određene regije. Konkretno, festival Poreč DOX je jedan od sjajnih festivala koji je nastao kao ideja nekolicine entuzijasta koji ulažu svoje vrijeme, volju i energiju i to kao način da se uprazni toliko često spominjana pusta zima i da se, naravno, iskoriste vlastiti talenti i zaljubljenosti u tu granu umjetnosti. Zato bi takve manifestacije, koje podižu renome našega grada, koje su rezultat rada nekoliko entuzijasta i koji upotpunjuju praznine, trebale imati apsolutni prioritet za korištenje javnog novca. Jer je javni novac tome i namijenjen.

Ako pogledamo tekst Proračuna Grada za 2013. godinu, primijetiti ćemo da je festival Poreč DOX uvršten u popis manifestacija koje će se potencijalno financirati iz javnog novca. To je već veliki korak, obzirom da je nakon samo tri sekvence  festival uvršten u prioritete Grada.  Zato je i razumljiv revolt organizatora što navedeno ipak nije ispunjeno, a možda je revolt više rezultat emotivnih nego financijskih razloga. Međutim, siguran sam da rješenje uvijek postoji. Ako se festival ne može financirati iz predviđenih sredstava, obzirom da je uvršten u plan za 2013., kompenzacija se može učiniti uvrštenjem u plan za 2014. uz obvezu povrata npr. 50% iznosa koje organizatori budu imali ako sami financiraju ovogodišnji festival.  Dobre namjere uvijek rezultiraju dobrim i kvalitetnim uspjesima. Zato sam siguran da se i ovom slučaju konsenzus može i mora postići.

Na kraju, tko je krivac ovu situaciju? Ja i ti! Nitko drugi.

Jer nas ne interesiraju rasprave kada možemo dati svoje prijedloge kako će se koristiti javni novac. Jer ne želimo sudjelovati u izboru vlasti. Jer mislimo samo na svoju kortu.

Svojevremeno je jedna grupa mladih ljudi predlagala uvođenje komunikacije na način da građani odabiru koja će biti strateška grana u Proračunu Grada za jednu godinu, odnosno hoće li to biti sport, obrazovanje, kultura, infrastruktura i sl. Tako bi sve djelatnosti jednom došle na red da budu najvažnije. Na poziv za raspravu o tome i eventualnu pripremu plana i rada i samog prijedloga, odazvalo se 3 čovjeka ! Pametnom dosta.

Kada bi građani u suradnji sa Gradom zaista htjeli birati koja će se djelatnost favorizirati u Proračunu u određenoj godini, sve bi bilo, vjerojatno, jednostavnije. Za to nije potrebna samo volja administracije, već i građana. A tu leži glavni problem. Što građane, mene prvog, ne interesira kako će se financirati Poreč DOX, Naš kanat i slične manifestacije. A to nas počne interesirati kada već bude kasno i kada jedino što preostaje je boksanje u dokazivanju tko je u pravu.

zzlevak