Porečani ugostili temperamentni zbor iz Zaboka
U povodu Dana grada prekjučer je u Istarskoj sabornici održan zajednički koncert porečkog pjevačkog zbora »Joakim Rakovac« i njihovih gostiju, mješovitog zbora »K. Š. Gjalski« iz Zaboka.
Raspjevani su Porečani otvorili koncertnu večer pod dirigentskim vodstvom Đeni Dekleva-Radaković skladbama »Himan« (H. Purcell), »Četiri stađuna« (Z. Runjić), »Diridonda« (E. Cosseto), »Istarski tanac br. 2« (B. Starc) te dojmljivom i efektnom afričkom narodnom »We Are Marching«. Zbor je pokazao snagu i polet, a poneseni iskustvom svoje voditeljice prenijeli su istinsko oduševljenje na nažalost malobrojno slušateljstvo.
Odličnu atmosferu punu pozitivnih emocija donio je i gostujući zbor, koji se predvođen temperamentnim dirigentom Aleksandrom Šandorom Pavišićem istarskoj publici predstavio izborom skladbi različitih stilskih izričaja. Uvjerljivom i efektnom »Probom za koncert« W. A. Mozarta započeli su svoj nastup, a potom dobrom vokalnom tehnikom izveli »Ave Mariju«, T. L. de Vittorie te »Ave verum corpus« W. A. Mozarta, uz glasovirsku pratnju Vedrana Milića. Svojim glasovnim i interpretacijskim kreacijama zbor je otpjevao i »Kraljice neba, raduj se« u obradi svog dirigenta, kao i stavke »Gospodine, smiluje se« i »Slava«, iz mise koju je za pokojne pjevače skladao sam dirigent. Uslijedila je šaljiva i energična Mozartova skladba »Venerabilis Barba Capucinorum«, »Moj Zabok« E. Cosetta te dvije narodne krčke pjesme koje je za njihov zbor obradio E. Cosetto, a riječ je o »Luzmaline moj« i »Ki to tapa«, u kojima su se uvjerljivim solističkim nastupima istaknule Višnja Peica, Antonija Čandrlić i Anica Vrček.
Uvjerljivo je i uigrano zvučala skladba »L´ ultima notte« B. de Marzija koja se rado u zboru pjeva, kao i veoma stara francuska pjesma »Il est bell et bone« skladatelja J. Pasereana, u kojoj dolazi do izražaja šaljivost teksta s puno humora i ironije, što su pjevači sugestivno i razigrano dočarali.
Svoj su koncertni nastup gosti okončali crnačkom duhovnom pjesmom »Soon Ah Well Be Done« T. L. Dawsona, što je publika ispratila dugačkim aplauzom, a na njezino su zadovoljstvo gosti izveli Mozartov troglasni kanon »Bona nox«.
D. Cukola Zeneral, Glas Istre