Osim Grada Poreča i tvrtke Agrolaguna, dijelove velikog zemljišnog kolača u porečkom urbaniziranom, uglavnom priobalnom pojasu na koji se upravo vlasnički knjiži država, točnije Hrvatski fond za privatizaciju, vjerojatno svojataju i prijašnji vlasnici. Naime, to su velikim dijelom bile poljoprivredne površine predratnih zemljoposjednika, kojima su nakon 1945. raznim denacionalizacijskim, konfiskacijskim i agrarnoreformskim zakonima one bile oduzete. Zakon o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine otvorio je mogućnost da neki svoje nekadašnje nekretnine povrate ili za njih dobiju obeštećenje.

Bernobićima preorani nasadi ječma

Na taj zakon računaju i Bruno i Aldo Bernobić iz Markovca čijim su precima agrarnom reformom iz 1948. i rješavanjem »kolonatskog odnosa« oduzeti »lijepi« komadi zemljišta i dodijeljeni drugim osobama, ali je dio tog zemljišta kasnije »podruštvovljen«. Jedna takva katastarska čestica je i 1057/1 u k. o. Poreč, na koju se sada knjiži HFP jer je bila društveno vlasništvo s pravom korištenja Agrolagune, a nije ušla u temeljni kapital pretvorenog poduzeća, pa se slovom Zakona o privatizaciji prenosi Fondu. Bernobići su nam pokazali »papire« kojima dokazuju da je dio te velike parcele, koja ima ukupno 11 hektara, njihovo nasljedstvo. Zahtjev su davno predali Uredu državne uprave, odnosno njegovoj imovinskopravnoj službi, ali još nije riješen.

U međuvremenu je Agrolaguni na tom zemljištu istekla državna koncesija za plantažu bresaka pa su Bernobići nastojali »ući u posjed« svoga dijela – po njihovoj procjeni oko 4,5 hektara. Lani je Agrolaguna stare breskve iskrčila, a Bernobići su prošle jeseni ondje posijali ječam jer se boje da bi podizanjem novih nasada Agrolaguna na mala vrata htjela zadržati cijelu tu površinu.

– Sada su došli Agrolagunini traktori i radnici. Maknuli su ogradu koju smo mi postavili na dio zemljišta i tablu s obavijesti da smo posijali ječam, sve su preorali i ovih će dana tu, kako smo čuli, saditi loze. Ne želimo da sade na dijelu za koji mislimo da pripada nama. Tužili su nas za ometanje posjeda i 11. travnja imamo ročište, kaže Aldo Bernobić. Njegov barba Bruno još se sjeća kad su im oduzeli zemlju i ističe da su je nepravedno dodijelili kolonima. Podnio je zahtjev za povrat ukupno oko četiri i pol hektara zemlje, od čega mu je dosad vraćeno svega desetak posto, i to odmah preko ceste, oko stancije Vodopija.

Agrolaguna bez koncesije sadi vinovu lozu

Parcela 1057/1 nalazi se s morske strane glavne prometnice Poreč – Tar, preko puta Vodopije. Donedavno je tamo doista bio zapušten Agrolagunin breskvik.

– Teren smo iskrčili i upravo ga pripremamo za podizanje vinograda, rekao je direktor Agrolagune Bruno Legović, koji nije htio govoriti o »slučaju Bernobići« već nas je uputio na odvjetnika tvrtke. Legović je potvrdio da im je koncesija na to zemljište istekla koncem 2001. godine, kad je istekao i »rok trajanja« breskviku, ali kaže da očekuju da će je dobiti za novi nasad.

Sada se prave Englezi, a možda Todorić, kao vlasnik Agrolagune, ima neki mig odozgo da se tako može ponašati i saditi dugotrajne nasade na zemljište na kojem formalno nema koncesiju. Posebno je zanimljivo da se usred parcele 1057/1 nalazi k.č. 1057/2, površine »svega« sedam i pol tisuća četvornih metara, koja je po zemljišnim knjigama privatno vlasništvo (doduše, osobe nepoznate adrese), ali koju Agrolaguna također obrađuje. Vjerojatno bez ikakve suglasnosti upisanog vlasnika?

– Ne mogu vam to potvrditi, ali je činjenica da je Agrolaguna u posjedu cijelog tog zemljišnog kompleksa i to ima i svoju pravnu težinu, rekao nam je u jučerašnjem razgovoru odvjetnik Darko Vekić koji zastupa Agrolagunu. Što se tiče spora s Bernobićima, rekao je da su u porečkom Općinskom sudu pokrenuli postupak zbog smetanja posjeda. »Ako budu nastavili smetati nas u proizvodnom procesu i svojatati si prava koja im ne pripadaju, bit ćemo prisiljeni pokrenuti i kazneni postupak zbog kaznenog djela samovlasti«, naglasio je Vekić. Rekao je da je Aldo Bernobić nedavno bio na razgovoru u Agrolaguni i tada mu je rečeno da će mu »istoga trena kad donese zemljišnoknjižni izvadak kojim dokazuje svoje vlasništvo, Agrolaguna predati u posjed zemljište, zajedno sa svim nasadima na njemu«.

Parcela »ni na nebu ni na zemlji«

Kad će i hoće li uopće Bernobićima zemljište biti vraćeno, hoće li to biti u naturi ili u državnim obveznicama, jučer u državnoj upravi nismo uspjeli saznati. U porečkoj nam ispostavi za imovinskopravne poslove, koja neposredno provodi postupke denacionalizacije, kažu da nisu ovlašteni razgovarati s novinarima, a njihov pulski šef, predstojnik državne uprave u Istarskoj županiji Radovan Juričić, bio je odsutan. No, tako i tako pitanja smo mu morali pisano poslati, pa kad dobijemo odgovor…

U telefonskom razgovoru općinska državna odvjetnica iz Rovinja Anka Zaharija-Pelivan, koja zastupa državu u tom upravnom postupku, napomenula je da je taj jedan od mnogih koji su u tijeku, pa smatra da objektivno ne može biti brže završen, posebno što treba utvrditi niz okolnosti da bi se neka nekretnina vratila, k tome još u naturalnom obliku. »Upoznata sam s tim slučajem, ali puno je detalja koje treba u njemu vrednovati i ne mogu prejudicirati odluku. Mogu samo komplimentirati imovinskopravnoj službi na velikom poslu koji obavlja«, rekla je državna odvjetnica koja, usput budi rečeno, 1. travnja odlazi s te dužnosti i otvara privatnu odvjetničku praksu. Sigurno je da će i uhodavanje novoga općinskog državnog odvjetnika odužiti konačni odgovor Bernobićima na njihove zahtjeve za povratom imovine. Možemo spomenuti da aktualna praksa ne daje puno optimizma za povrat konkretnog zemljišta, kako zbog tumačenja zakona o povratu imovine (ne vraćaju se nekretnine koje su primjerice agrarnom reformom uzete jednoj privatnoj osobi i dane drugoj), tako i zbog činjenice da je to zemljište sada zaokružena poljoprivredna cjelina. Naime, iako jest unutar starog porečkog Generalnog urbanističkog plana, parcela 1057/1 (i još neke oko nje) nije i unutar građevinskog područja određenog Prostornim planom. Zapravo, zanimljivo je primijetiti da je »šetala« pa je prije »prijelomne« 1991. godine (kad je donesen zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim je podržavljeno sve ono koje je bilo »društveno vlasništvo«, op. a.) bila unutar građevinskog područja, a u listopadu 1992. je, donošenjem novog Prostornog plana ondašnje općine Poreč, iz njega »izletjela«. Danas ima status poljoprivredno-šumske površine izvan građevinskog područja, ali unutar zaštitnog obalnog pojasa. Dakle, dobiju li Bernobići makar kuščić zemlje bit će poljoprivredna kao i u vrijeme kad je oduzeta njihovim nonićima, a kao što je u naravi, bez obzira na formalne statusne promjene, »uvijek« i bila.

Glas Istre, 29.3.06.