Rukometni klub "Poreč" na polovici je svoje pete, po mnogim karakteristikama najspecifičnije premijerligaške sezone u kojoj se očito zauzimaju strateške pozicije za budućnost. Nakon što je ljetos napravljena dosad najveća rekonstrukcija igračkog kadra, vodenje kojeg je povjereno domaćem treneru Vladimiru Brčiću, momčad je jesenas pozitivno iznenadila i polusezonu okončana na visokoj diobi četvrtog mjesta ljestvice. No, s novom godinom stigao je "udarac" ambicijama momčadi, odlazak dvojice ključnih igrača Vladimira Gruičića i Ilije Lovrinovića u "Izvidač" iz Ljubuškog, koji je među pratiteljima
porečkih rukometnih zbivanja izazvao kontroverzne komentare i zaključke. Stoga smo o aktualnoj situaciju u klubu porazgovarali s Feručom Hrastom koji se već sedam godina nalazi na čelu njegovog Upravnog odbora.
– S obzirom da smo ubrzo, nakon što je nova sezona krenula, uvidjeli da zbog opće loše financijske situacije u društvu i kroničnog nedostatka sponzora nećemo moći realizirati planirani klupski financijski plan od oko milijun i pol do dva milijuna kuna, morali smo
se nažalost okrenuti prodaji naših igrača – kaže Hrast.
– Od svih sponzora koji su nas ranijih sezona pratili danas nas je ostalo pratiti njih svega 20 posto. Moram reći da na rukometnom "tržištu" nije postojao samo interes za Gruičića i Lovrinovića, već i za Gudića,
vratara Čarapinu, a jasno je i da se reprezentativac Mataija svrstao u taj krug. To je, nažalost, naša zbilja i koliko god rezultatski ambiciozni bili moramo čvrsto s nogama stajati na zemlji i prihvatiti realnost da po kvaliteti možemo složiti momčad koju financijski možemo pratiti. Odlazak Gruičića i Lovrinovića samo je početak procesa revidiranja svih igračkih ugovora. Stoga ćemo zajedno s našim trenerommenadžerom Vladimirom Brčićem
do kraja proljeća pripremiti temelj momčadi za sljedeću sezonu i potpisati nove dugoročne ugovore s jasno definiranom odštetom. U svakom slučaju, odlazak Gruičića i Lovrinovića ne znači da je klub u financijskom kolapsu, ali novca za ostvarenje nekih većih ambicija u
ovom trenutku nemamo.
Kad su Gruičić i Lovrinović uspjeli pronaći povoljniji angažman, jasno je i da će još lakše to uspjeti Mataiji i Čarapini sa statusom reprezentativaca. Hoćete li i koliko još dugo i njih moći zadržati u klubu?
– Čarapina već sad ima nekoliko inozemnih ponuda i mislim da o njegovim nastupima na EP-u koje je upravo u tijeku puno ovisi hoće li nas već ove zime napustiti ili ne. Što se Mataije tiče, mogu mu samo savjetovati da bude strpljiv. Drugim riječima, to znači da bi još određeno vrijeme, u svakom slučaju sljedeću polusezonu, možda i još cijelu godinu trebao
provesti s nama.
Struktura klupskih sponzora najbolje svjedoči u kako teškom financijskom okruženju klub djeluje.
– Do nedavno nam je najveći sponzor bio iz Karlovca i to najbolje svjedoči na kojem području mi pronalazimo novac za funkcioniranje. Imamo i sponzora iz ostalih krajeva Istre, ali ipak većina sponzora je ipak s Poreštine, no radi se uglavnom o srednjim ili manjim poduzetnicima, obrtnicima, ja bi ih nazvao prvenstveno prijateljima kluba, rukometa i sporta. Nemamo značajniju, otvorenu i javnu financijsku podršku nekog velikog gospodarskog subjekta i to je ustvari najveći problem.
U samom gradu Poreču dva najveća gospodarska subjekta su dva hrvatska turistička giganta, "Riviera" i "Plava laguna", koji očito ne pronalaze sebi veći poslovni interes podržati projekt uspješnog rukometnog europskog kolektiva u gradu?
– Moram naglasiti da s obje tvrtke imamo određenu suradnju i da svaka na svoj način pomaže našu aktivnost i na toj smo im pomoći svakako zahvalni. Međutim, ta podrška
nije ni na nivou ni u obimu u kojem mislimo da bi mogla biti. Obje tvrtke u nama vide neku vrstu turističke agencije, a mi smo prije svega sportski kolektiv koji može biti dobro sredstvo za turističku promidžbu našeg kraja, ali ne i za izravnu prodaju kapaciteta.
Čini se da vam u posljednje vrijeme u klubu nedostaje i "svježe krvi" u rukovodećim i
logističkim strukturama?
– Svi ljudi koji danas sudjeluju u radu vodstva kluba ili logistike su volonteri, a u današnje vrijeme teško je naći kvalitetnog sportskog aktivistu koji će volonterski, iz isključive
ljubavi prema klubu doprinositi njegovom prosperitetu. Naš UO djeluje na principu da se
članstvo u njemu "zaslužuje" osiguranjem sponzorskih sredstava klubu. Kako je u današnje vrijeme takva sredstva jako teško pronaći, tako ni nove ljude za zauzimanje
rukovodećih uloga u klubu nije lako pridobiti. Imati ljude u UO-u ili u klubu samo da bi bili "na broju" zaista nije svrsishodno.
Imate li i vi osobno snage nastaviti s istim elanom nakon tih sedam godina aktivnosti u
samom vrhu klupskog rukovodstva?
– Moram reći da su me sve ove godine na čelu UO-a kluba ispunile radošću, emocijama, ali i stresom. Puno se toga događalo unazad tih sedam godina, kad smo krenuli bili smo trećeligaši, a stigli smo u dva navrata čak do Europe. Sigurno je da sam se u niz navrata ako ništa drugo želio barem nakratko odmoriti od svega toga, međutim, u sadašnjoj situaciju u kojoj se klub nalazi ne bih otišao ni da me netko silom želi maknuti. Kao što sam bio sastavni dio ovog kluba kad je situacija u njemu bila puno komotnija i kad su se slavili svi njegovi uspjesi, tako želi biti i sada njegov dio kad mu je više nego ikad potrebna stabilnost. U niz sam situacija rekao da bi vjerojatno netko drugi na čelu kluba napravio i više od mene i kad bi se u našem klubu pojavio neki Ščeglov kao u "Istri 1961", pa i da nije Rus, ja bih mu bez pogovora prepustio svoje mjesto, ali bih i dalje ostao u klubu.
Ljetos ste povjerili treniranje momčadi domaćem čovjeku, Vladimiru Brčiću, i on je potpuno opravdao povjerenje?
– Što se Brčića tiče nikad nije bila upitna njegova stručnost, kao ni predanost radu koju će na momčad prenijeti. Bilo je samo pitanje hoće li svoju ponekad impulzivnu narav uspjeti iskoristiti isključivo za dobrobit momčadi. Što se jesenskog dijela tiče, izuzetno smo zadovoljni radom s prvom momčadi i nadam se da će ona i na proljeće tako nastaviti neovisno kakve rezultate bude postizala.
Može li vaš klupski omladinski pogon "izbacivati" dovoljno igrača kako bi klub dugoročno
ostao premijerligaš s momčadi temeljenoj na domaćim snagama?
– Od ove zime prvi smo put u četiri i pol premijerligaške sezone došli u situaciju da u prvoj momčadi imamo više igrača koji su ponikli u našem klubu u odnosu na igrače koje smo doveli iz drugih sredina. U omladinskom pogonu imamo 140 mladih, a osim u Poreču dvije selekcije rukometne škole djeluju nam u Vrsaru i Višnjanu. Za Poreč, koji nije velika gradska sredina, ovo su izuzetne brojke, na kojima možemo zahvaliti i svim našim trenerima koji rade s mladima. Samo s tako velikim pogonom i organizacijom rada s
mladima možemo opstati.
Kakva je budućnost rukometa u Poreču? Ima li klub dobre temelje dugoročno ostati premijerligaš?
– Usvojili smo u klubu plan koji bi trebao zaživjeti do 2013. godine i koji je po mojoj ocjeni ostvariv, ali nam samo treba malo potpore. Želja nam je da Poreč kao grad postao prepoznatljivo rukometno odredište, ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi. Uvjete za tako nešto naš grad svakako ima. Prije svega želimo da se kompletne aktivnosti HRS-a odvijaju u Poreču, od aktivnosti sudačke i trenerske organizacije, kampova za mlade koji su sada u Crikvenici, do priprema svih reprezentativnih selekcija i ženskih i muških, a ne
da nam seniori kao ove zime odu u Makarsku. S tim smo planom upoznali "Plavu lagunu", "Rivieru", Turističku zajednicu Poreča i gradonačelnika Edija Štifanića i prve reakcije koje smo dobili su pozitivne. Znamo da se radi o obimnom poslu, no naš je klub spreman u
njega ući, ali samo uz potporu gradskih vlasti i privrede. Medutim, sve je to ostvarivo i sve skupa ima smisla samo ako Poreč i dalje bude imao rukometnog premijerligaša koji mora imati opću podršku svog okruženja

Nezadovoljan potporom Županije
Potporom Grada Poreča klubu Hrast je zadovoljan, ali onom Istarske županije baš i ne.
– Grad nas godišnje prati s 500-tinjak tisuća kuna i s tom smo potporom, kao i s razumijevanjem gradskih vladajućih struktura za određene naše potrebe zadovoljni, mada se naravno uvijek nadamo da bi ta potpora mogla biti i veća. Što se županije tiče smatramo da bi se na tom nivou morala napraviti jasna strategija razvoja sporta s nositeljima kvalitete po određenim sportovima. Kao što javnu potporu županijske vlasti ima prvoligaški nogometni projekt u pulskoj "Istri 1961" koji i mi pozdravljamo, tako bi se županija trebala odnositi i prema ostalim sportovima, uključujući i rukomet.

Za Europu sad nemamo novca
Što će se dogoditi ukoliko momčad ponovo izbori igranje u jednom od europskih natjecanja?
– O tome ćemo početi razmišljati tek ako nam se takva mogućnost otvori, jer u sadašnjem klupskom proračunu nemamo predviđena dostatna sredstva za takve financijske izdatke. Sadašnji ustroj europskih klupskih natjecanja može klubu donijeti troškove jednog kola veće nego što je cijeli godišnji klupski proračun za domaća natjecanja ako ti ždrijeb dodijeli recimo neku momčad iz Ukrajine ili s Islanda. Za naša dosadašnja dva europska nastupa Grad Poreč je imao puno razumijevanja i pomogao nam da se dostojno predstavimo i na međunarodnoj sceni i ako nam se ponovo "ponudi" Europa odluku o prihvaćanju ili ne donijet ćemo tek nakon dogovora s gradskim vlastima.

Razgovarao: Kristijan Klarić, Glas Istre