Sretna kombinacija gradnje poslovno-stambenih zgrada, koje će u svojim prizemljima imati trgovine, banke, ugostiteljske objekte, svakako je nemjerljivo bolja kombinacije izgradnje nego gradnja stambenih “zgrada duhova”. Ako ništa drugo, onda barem zbog toga jer otvaraju nova radna mjesta, oživljavaju prostor na kojem se izgrade …

Možda čak i možemo prihvatiti gradnju tamo gdje postoji infrastruktura i gdje postoje svi uvjeti, i ako to ne narušava okoliš niti estetski, niti ekološki i uklapa se u prostor. Jer planovi za planiranje i gospodarenje prostorom nisu izrađeni do najmanjeg detalja, i to još dugo vremena neće biti, treba prihvatiti i tu kompromisnu opciju gradnje.

I dok privatne tvrtke grade i uspiju prodati prostore prije nego su uopće dovršeni, Gradski oci će još neko vrijeme dubokoumno razmišljati do nekog slijedećeg političkog mandata kako riješiti Peškeru, Rivu, Finidu, Žatiku… materijala sasvim dovoljno za barem 3 slijedeće predizborne kampanje, koje ćemo građani ocjenjivati svaki puta iznova zaboravljajući na obećanja prošlih mandatara. Dovoljno je u tom kontekstu reći da Grad Poreč već treći mandat gradskih vlasti razvlači sapunicu koja se zove škola, dvorana i bazen na Finidi, a koja će, kako izgleda sada, ipak dobiti svoj kraj jer je natječaj za izradu idejnog rješenja raspisan. Ipak, sjetimo se da je i Peškera još „u prošlom stoljeću“ dobila idejna rješenja, ako nas sjećanje dobro služi, njih trinaestak, pa se sve skupa nije maknulo dalje od početka. Valjda to neće biti sudbina i idejnih rješenja Finide.

Da pri tome ne govorimo o grotesknoj situaciji sa starim hotelom Riviera, gdje se je Grad (politika) uključio po sistemu „psi laju karavane prolaze“, pa tako sada imamo kao zaštićeni motiv turističkog Poreča ruševinu na mjestu gdje je zapravo počeo turizam Poreča. K tome dodajmo i činjenicu da je vlasnik jedinog porečkog otoka Sv. Nikola zapravo privatna tvrtka, ili pak osobno vlasnik te tvrtke koji je danas jedan, a sutra netko drugi. Lijepo nasljeđe za sva buduća pokoljenja.

Uređenje prostora svakako je jedan od najbitnijih elemenata društvenog života i napredovanja ili pak nazadovanja urbane okoline, pa bila ta okolina selo ili gradić ili grad. Da, i selo (nazovimo to tako) je urbana okolina. A to na poreštini, ali i šire, prečesto zaboravljamo pa na selima dozvoljavamo gradnju nebuloznih stambenih zgrada od 10 ili više stanova, koje nemaju apsolutno nikakve veze sa urbano-arhitektonskom cjelinom istarskog sela, posebno ne one u jarko-roza ili zelenim ili pak ultramarin plavim bojama 🙂 Po mogućnosti sa 2 kata i prizemljem, kako bi se čim bolje isticala među pravim kamenim seoskim kućama. „Čuvari“ iz nadležnih jedinica lokalne samouprave probude se tek kada je zgrada gotova, obojana i useljena. Ali onda je već daleko prekasno.

O tome da su u Poreču danas jasno profilirane praktički samo dvije gospodarske djelatnosti: turizam i prateće djelatnosi, te građevinarstvo (bolje reći izgradnja i opremanje) također bi se moglo puno pisati.

Ali na žalost, pisanjem članaka i prepričavanjem tema u kafićima ništa nećemo promijeniti.