Priča ide ovako: Financi, odnosno poreznici, dođu u jednu tvrtku obaviti nadzor plaćanja poreza na dodanu vrijednost i utvrde da za određenu uslugu nije plaćen, pa nalože plaćanje. Tvrtka plati, ali se i žali drugostupanjskom tijelu da se na tu uslugu ne plaća PDV, što nadležno Ministarstvo financija usvoji i država joj vrati novac. Nekoliko godina kasnije evo poreznika opet u istoj tvrtki za istu stvar, ali sada nemaju primjedbi na isto neplaćanje PDV-a na istu uslugu. Isti rezultat poreznog nadzora za istu stvar u istoj tvrtci bude i sljedeći put, koju godinu kasnije. Naravno, poreznici i dalje marljivo rade svoj posao, jer plaćanje poreza je državna svetinja, pa su koju godinu potom opet u istoj tvrtki za istu stvar, ali sada utvrđuju da se za određenu uslugu, uvijek jednu te istu, mora platiti PDV. Ne pomažu objašnjenja u tvrtki da se na tu uslugu PDV nigdje u cijeloj zemlji ne plaća i da do sada nije bilo problema, poreznici izdaju nalog da se neplaćeno podmiri. Dapače, platiti treba neplaćeni PDV čak i za ona razdoblja za koja su ti isti poreznici službeno utvrdili da nije bilo nepravilnosti. Tvrtka se žali drugostupanjskom tijelu, naravno u onom istom nadležnom Ministarstvu financija, ali sada se žalba odbija kao neosnovana! Nikakva objašnjenja ne pomažu, čak ni podrška drugih državnih tijela i međunarodnih institucija, čak ni mišljenja najuglednijih poreznih stručnjaka. Plati i gotovo.

Priča je apsurdna i podsjeća na »funkcioniranje institucija sistema« u državama kojima obično dajemo totalitarističke ili pak »bananske« epitete. Priča je, nažalost, istinita i događa se u Hrvatskoj. I to ne jednoj tvrtki, i to ne za neku sitnu paru nego za stotine tisuća i milijune kuna koji navodne dužnike vode u bankrot.

Priča se odnosi na u javnosti već poznat »slučaj« (ne)plaćanja PDV-a za jednodnevne izlete u inozemstvo. Pojednostavljeno: preklanjskim i lanjskim nadzorom u nekoliko putničkih agencija u Istri – konkretno, Kompas Travel iz Poreča, Kompas Rabac-Labin, Atlas Rabac i DaRiva iz Opatije – poreznici su utvrdili da nisu platile PDV na prodane takve izlete, uglavnom u Veneciju te u Lipicu i Postojnu. Naime, jednodnevni izlet je jedinstvena turistička usluga iz koje se ne može izdvojiti prijevoz u inozemstvu i/ili stvarno obavljanje usluga u inozemstvu (razgledavanje Venecije ili Postojnske jame) – što je po Zakonu o PDV-u oslobođeno plaćanja tog poreza, već se sve gleda »u đuture« pa se i PDV obračunava na cjelokupni iznos cijene izleta.

Valja odmah napomenuti da je takvo mišljenje dano Udruženju putničkih agencija Hrvatske još 1998. godine, a početkom ove ponovio ga je, u dopisu državnom tajniku za turizam, i sadašnji ravnatelj Porezne uprave Ivica Mladineo. No, činjenica je i da ono nikad nije službeno objavljeno kao obvezujući dio poreznih propisa. Naprotiv, praksa poreznog nadzora bila je, nakon početnog pokušaja naplate PDV-a na te usluge, potpuno suprotna. O tome rječito govori slučaj porečkog Kompasa Istra (danas Kompas Travel, op. p.) kojem je ondašnja Financijska policija nakon kontrole naložila plaćanje 296 tisuća kuna zbog neobračunavanja PDV-a na jednodnevne izlete u Veneciju u toj godini. Tvrtka je to platila i žalila se. Ministarstvo financija poništilo je 2000. godine to rješenje obrazlažući da je riječ o prekograničnom pomorskom prijevozu što je zakonom izuzeto od plaćanja PDV-a. Kompasu je novac vraćen. Sljedeće, 2001. mu je godine, a potom i 2004. porezna inspekcija također obavila nadzor plaćanja PDV-a. Kontrolirala je i izlete za Veneciju, ali u neplaćanju PDV-a na njih nije, vidljivo je to iz službenih zapisnika, utvrdila nikakvu nepravilnost.

I u jednom drugom Kompasu, koji ima pridjevak Rabac-Labin, inspekcija je 2001. obavila kontrolu obračuna PDV-a.

– Evo zapisnika od 17. listopada 2001. Kontrolirali su razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna te godine, ukupno 710 ulaznih i 944 izlazna računa, među njima i izlete koje smo prodavali za Veneciju i Postojnu-Lipicu. Eto piše da nikakve nepravilnosti nisu utvrđene, a zapisnik su potpisali porezni inspektori Marija Pliško i Elvis Drandić. To je ovaj isti Elvis Drandić koji mi je, sada kao pročelnik Porezne uprave u Istri, potpisao rješenje po kojem sam dužan platiti neobračunati PDV na izlete za Veneciju i Postojnu-Lipicu od 2002. do 2005. Kad sam ga nazvao i pitao kako može za istu stvar potpisivati različite odluke, rekao mi je da ne gleda baš uvijek što potpisuje! – ražešćen je Rudolf (Rudi) Golja, vlasnik i direktor Kompasa Rabac-Labin. Platio je oko 400 tisuća kuna neobračunatog poreza i pripadajućih zateznih kamata, ali ni danas, kad za se u šali veli da je u zadnjih godina postao veći stručnjak za porez nego za turizam kojim se bavi tri i pol desetljeća, ne zna po kojem osnovu.

– U svim dosadašnjim odgovorima Porezne uprave i Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak u Ministarstvu financija na naše prigovore i žalbe koje nam je pomogao pisati ugledni stručnjak, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i urednik časopisa »Računovodstvo i financije« Ferdo Spajić, izbjegavaju precizirati temeljem koje odredbe Zakona o PDV-u trebamo obračunati taj porez. Jedino se znaju pozivati na mišljenje iz 1998. koje nigdje službeno nije objavljeno. S druge strane, imamo važeće rješenje Ministarstva – u slučaju porečkog Kompasa – po kojem taj PDV ne treba obračunavati, ističe Golja.

U svom će slučaju – o kojem već ima podeblju dokumentaciju – istaknuti još »bisera«. Primjerice, nakon nadzora, koji je od kolovoza 2005. trajao do kraja siječnja 2006. promptno se žalio spomenutoj drugostupanjskoj službi, a odgovor (negativni) dobio je tek koncem prošle godine.

– Bila je to »božićna čestitka«. Ali pogledajte sad: po zakonu žalbeno tijelo mi mora odgovoriti u roku od dva mjeseca, a ja sam odgovor dobio nakon devet. I sada moram platiti zateznu kamatu i na tih sedam mjeseci »šutnje administracije« što je suludo, napominje on.

Pokazao mi je i ugovore iz kojih je vidljivo da je prodavao izletničke karte na međunarodnoj liniji – 2002. u suradnji s Kompasom Istra iz Poreča, kasnije s Venezia Lineom – po njihovoj cijeni i unutar nje odobrenu proviziju. Golja kaže da je zakon jasan i da se PDV ne plaća na dionicu puta u inozemstvu, a ona počinje – nije sporno – već u našoj luci. »PDV se obračunava na dio usluge pružene u zemlji, primjerice na transfer autobusom iz turističkog naselja do luke ili, kad je riječ o Postojni i Lipici, do granice sa Slovenijom. I to se plaća, ali apsurdno je plaćanje PDV-a na karte za razgled Postojnske jame, ručak u tamošnjem hotelu ili ulaznicu za konjičku predstavu u Lipicama za što je uredno plaćen slovenski PDV«, ističe Golja.

Slična je i priča Rosane Juričić, vlasnice i direktorice Atlasa Rabac. Financijski ceh te tvrtke je nešto iznad sto tisuća kuna (podmiren je), također za neobračunati PDV na prodane izlete u inozemstvo od 2003. do konca 2005., s kamatama.

– Mi smo gotovo u cijelosti prodavali izlete Atlasa Dubrovnik, također po utvrđenoj cijeni unutar koje nam je odobrena provizija. Istaknula bih da je porezna inspekcija obavila nadzor i u Atlasu Dubrovnik, ali kod njih za istu stvar nije bilo primjedbi! Uostalom, sve velike agencije rade na isti način, ali koliko znam nijedna nije za to bila procesuirana, a meni je uz rješenje o plaćanju poreza stigla i prekršajna prijava, ogorčena je Juričić, koja je, kao i Golja, i financijski i psihološki snažno uzdrmana ovim slučajem. Iz njezine također opsežne dokumentacije čitamo još jedan »biser«: u obrazloženju odbijanja prigovora, kao neosnovanog, piše da je prodavala izlete za Veneciju, Lipicu i Postojnu iako njena agencija na programu nema Lipicu! Bit će da je korištena »špranca« iz Kompasovog slučaja.

O porečkom Kompasu Travel i njegovom neplaćanju PDV-a na jednodnevne izlete u inozemstvo razgovarali smo s direktorom Davorom Bajićem iako on kaže da najradije ne bi u javnost jer objavljivanje podatka da je tvrtka državi dužna gotovo deset milijuna kuna nije dobro za ugled tvrtke i ukupnu poslovnu suradnju s partnerima.

– Rješenjem o ovrsi od ožujka ove godine došlo nam je na naplatu 9.764.368,84 kune. Tražili smo odgodu plaćanja jer to jednostavno nemamo otkud platiti, a ovrhom će 150 ljudi ostati bez posla jer će firma, koja ima 14 ureda širom Hrvatske, u stečaj. Poanta cijelog slučaja je da su nam do sada poreznici više puta obavili kontrolu, ali nepravilnosti oko tog dijela PDV-a nije bilo, a sada dolaze inspektori koji prelaze preko ranijih nalaza svojih kolega i rješenja Ministarstva, i donose potpuno suprotne odluke, iako mi svih ovih godina radimo isti posao, prodajemo isti izlet za Veneciju s istim brodom. Ako je ovo sada ispravno, onda smo očito bili dovedeni u zabludu. Naravno, ne samo mi nego i ostale agencije u Hrvatskoj jer sve posluju na isti način, upozorava Bajić.

Naposljetku ovdje nije kraj. Prema našim informacijama, porezni inspektori kontroliraju ili su dobili naloge za kontrolu plaćanja PDV-a u još desetak putničkih agencija u Istri. Golja i Juričić ne bez ironije kažu da su Poreznoj upravi poslali dopis u kojem predlažu nadzor nad velikim, imenom i prezimenom, putničkim agencijama u Hrvatskoj, ali u njima nema nadzora. Dakako, i u malima u Istri će poreznici bez problema naći neplaćeni PDV na jednodnevne izlete u inozemstvo jer gotovo da nema agencije na Poluotoku koja tu uslugu ne pruža. S obzirom da se porezni nadzor može protegnuti i na poslovanje tri godine unatrag, nema sumnje da se može skupiti lijepa para. Poreznici su, naravno, zbog toga tu, ali i zato da svi jednako plaćaju. Ako doista treba obračunati PDV na cjelokupnu uslugu jednodnevnog izleta u inozemstvo, onda naravno pod isti »udar« kao Venecija, Lipica i Postojna moraju doći i izleti u Međugorje i Crnu Goru, a njih prodaju ponajprije agencije u Dalmaciji. Navodno, u područnom uredu Porezne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ne kane takav nadzor poduzimati, a tamo je primjerice sjedište Atlasa, jednog od najvećih hrvatskih organizatora takvih putovanja. Po nekim procjenama, njegov bi »ceh« mogao biti i nekoliko puta veći od Kompasa Travel! Iako smo Ministarstvu financija i Poreznoj upravi postavili i pitanje da li je točno da područni uredi u Pazinu i Dubrovniku imaju različite stavove oko istog pitanja, decidiran odgovor nismo dobili.

Decidirane su jedino putničke agencije. Unatoč ovim nalozima za plaćanje PDV-a one, ne samo spomenute nego i ostale u Istri, a i drugdje u Hrvatskoj, složne su da taj porez neće uračunavati u jednodnevne izlete u inozemstvo niti će ga plaćati državi. Tko će odustati?

ŠTO KAŽE DRŽAVNA STRANA

Porezna uprava: PDV se mora platiti

Posredstvom glasnogovornice Ministarstva financija zatražili smo odgovore na pitanja da li su četiri tvrtke – Kompas Travel, Kompas Rabac-Labin, Atlas Labin i DaRiva – jedine u Hrvatskoj u kojima je obavljen nadzor (ne)plaćanja PDV-a na jednodnevne izlete u inozemstvo te da li će, kada i u kojem opsegu Porezna uprava isti nadzor provesti i u drugima, posebno onim sa sjedištem izvan Istre? Pitali smo također nije li naplata PDV-a na punu cijenu jednodnevnog izleta iz Hrvatske u Postojnu i Lipicu, koja uključuje i ulaznice za razgled Postojnske jame i predstavu s konjima u lipičkoj ergeli na koje je u Sloveniji plaćen njihov PDV, primjer – barem u potonjem dijelu – nelegalnog dvostrukog oporezivanja? Zanimalo nas je i kako može hipotetski obveznik na prodanu kartu jednodnevnog izleta u inozemstvo ostvariti povrat PDV-a kad mu organizator na puni iznos ispostavlja fakturu bez PDV-a pozivajući se na zakonsko izuzimanje od obračuna i plaćanja tog davanja. Provjeravali smo i javno iznesene informacije, primjerice na nedavnom skupu putničkih agencija iz Istarske županije, da je porezna inspekcija dvjema samostalnim tvrtkama – konkretno Kompasu Istra/Travel i Kompasu Rabac-Labin – naložila plaćanje PDV-a na puni iznos ISTIH prodanih karata za Veneciju, jednoj kao organizatoru putovanja, drugoj kao subagentu. Također smo tražili potvrdu ili negaciju javnih tvrdnji da su porezni inspektori početkom 2000-ih u nadzoru takvih računa u Istri konstatirali da je sve u redu, a sada nalažu plaćanje PDV-a, te da u područnom uredu Porezne uprave u Dubrovniku o toj problematici imaju suprotni stav od onoga u Pazinu.

Odgovor smo iz Porezne uprave Ministarstva financija dobili prilično brzo, ali i prilično uopćeno. U uvodu nas je Porezna uprava općenito podučila kada, kako i zašto provodi nadzor te napomenula da je »u proteklom razdoblju, osim navedenih tvrtki, inspekcijski nadzor proveden kod više poreznih obveznika koji pružaju navedene turističke usluge«. Kojih? Ne piše.

Ni visinu utvrđenih obveza kod četiriju (a niti ostalih poreznih obveznika nama nepoznatog broja) nismo od Porezne uprave uspjeli saznati jer ona, stoji u odgovoru, nije ovlaštena na to odgovoriti jer je po zakonu riječ o poreznoj tajni. No, dobili smo deklarativno uvjeravanje da će Porezna uprava i u budućem razdoblju, kao što je to činila u proteklom, planirati i provoditi nadzor spomenutih turističkih usluga na području cijele Hrvatske.

Napomenuli su i da je Središnji ured Porezne uprave dao tumačenje oporezivanja jednodnevnih izleta u inozemstvo. Objasnili su nam ukratko i kako se donose porezni akti u nadzoru i koja je procedura žalbenog postupka te zaključili da su se neke putničke agencije nakon prvostupanjskog rješenja žalile, ali su im žalbe odbijene, odnosno ta su rješenja drugostupanjski potvrđena. Toliko u odgovoru na konkretna pitanja.

Nije bolje prošao ni IDS-ov saborski zastupnik Valter Poropat koji je posljednjih mjeseci kroz zastupnička pitanja pokušao od ministra financija Ivana Šukera dobiti konkretne odgovore na slična pitanja. Nakon prvog uopćenog odgovora, tj. poziva na »famozno« tumačenje iz 1998. – u praksi dezavuirano rješenjem iz 2000. ranijeg ministra financija Mate Crkvenca – Poropat je Šukeru postavio i dodatna pitanja s primjerima dvostrukog oporezivanja u Postojni i Lipicama te nisu li tom ranijom praksom porezni obveznici dovedeni u zabludu.

Ministar Šuker odgovara da se izuzeci od naplate PDV-a ne mogu primijeniti na jednodnevne izlete u inozemstvo koje organizira tuzemna agencija, jer su oni nedjeljiva cjelina i oporezuju se po mjestu sjedišta poduzetnika koji organizira taj izlet. »Činjenica da u cijenu izleta može biti uključena cijena ulaznice za priredbu i ručak u inozemstvu s porezom na dodanu vrijednost prema propisima države u kojoj su te usluge obavljene ne utječe na poreznu obvezu prema važećim tuzemnim poreznim propisima«, odgovara ministar.

– Nisam zadovoljan ni ovim odgovorom jer se opet izbjegava konkretno navođenje članaka zakona koji dozvoljavaju ovakvo postupanje. No, nećemo stati, idemo dalje. U dogovoru smo s UHPA-om, a i struka je uz nas, rekao nam je Poropat.

Agencije pravdu traže na Upravnom i Ustavnom sudu

Nakon neuspješnog dokazivanja da su u pravu, porezom »odrezane« tvrtke nastavile su pravnu bitku na višim instancama. U Kompasu Travel, Kompasu Rabac-Labin i Atlasu Rabac rekli su nam da su podnijeli tužbe Upravnom sudu RH protiv drugostupanjskih rješenja Ministarstva financija zbog pogrešno primijenjenih odredbi Zakona o PDV-u i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

U tužbi Kompasa Rabac-Labin, čiju kopiju imamo, detaljno se obrazlaže da nije u redu jednodnevni izlet u inozemstvo proglasiti jedinstvenom turističkom uslugom jer sadrži i usluge koje su po zakonu oslobođene PDV-a ili na koje je plaćen porez u inozemstvu, pa se time uvodi nezakonito dvostruko oporezivanje. Također se napominje da je konkretna agencija bila samo posrednik u prodaji tuđih prijevoznih karata koje su, kao usluga izvršena u inozemstvu, neoporezive.

Atlas Rabac i DaRiva iz Opatije zajedno su Ustavnom sudu RH podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti »obavezne upute« Ministarstva financija od 20. siječnja 1998. i 6. veljače 2007., po kojima PDV na jednodnevne izlete u inozemstvo treba naplatiti jer se na takve usluge obračunava po mjestu sjedištu tvrtke, a ne mjestu gdje su stvarno obavljene. Smatraju da Ministarstvo nije imalo zakonski temelj za davanje takvih uputa koje nisu ni u skladu sa Zakonom o turističkoj djelatnosti, a faktički se dovodi u neravnopravan položaj jednodnevne izlete u inozemstvo s onima koji sadrže barem jedno noćenje i na čiji se program (u inozemstvu) ne plaća PDV. Predlagači traže ukidanje uputa zbog njihove nezakonitosti i neustavnosti, a tim slijedom i obustavu rješenja po kojima moraju platiti PDV.

Hoće li PDV na redovne brodske linije za Italiju platiti i Jadrolinija?

Naplata PDV-a na jednodnevne izlete u inozemstvo očito je otvorila niz zanimljivih pitanja. Jedno od njih odnosi se i na redovne međunarodne brodske linije. Naime, porečki Kompas Travel je svojim brodom »Prince of Venice« nekoliko godina, do 2005., izletnike u Veneciju vozio službeno deklariranom redovnom međunarodnom linijom. Unatoč tome, sada na sve te karte mora platiti PDV, a primjerice Jadrolinija ga za po zakonu isti linijski prijevoz na relaciji Split – Ancona ne plaća. Hoće li?