[autor: iVijesti] Koncert, koji se održao u utorak 12. studenog, pijanističkog dua sestara Martine i Terezije Cukrov u organizaciji porečke Umjetničke škole pun je pogodak: vjerojatno je to jedan od najboljih koncerata u posljednjih 10-ak godina u Poreču. Koncertna dvorana Umjetničke škole, unatoč lošem vremenu, ispunjena do posljednjeg mjesta govori da porečka publika zna o kome je riječ i koja se kvaliteta koncerta može očekivati. Koncert je iz ciklusa hvale vrijedne akcije Umjetničke škole, susreta istaknutih glazbenika nekadašnjih učenika ove škole povodom 45-godišnjice njenog osnivanja (1974.) te u okviru 13.-ih Dana klavira. U okviru koncerata  u povodu 45-te obljetnice do sada su nastupile pijanistice Marija i Anamarija Bilandžić (Funtana), Mirjana Petercol (Poreč, sada u Njemačkoj, harmonika, uz klavirsku pomoć pulske pijanistice Vesne Ivanović Ocvirk) te Nikola Kos (Poreč, trenutni specijalizant Medicinskog fakulteta u Zagrebu, glasovir, u duu s Danijelom Gašparovićem iz Zagreba).

Koncert sestara Cukrov četvrti je iz niza slavljeničkih koncerata. Predstavile su se s djelima Prokofjeva, Mozarta i Stravinskog. 

Koncert je započela Martina solo s 3 slike iz baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva (klavirska obrada samog autora). Remek djelo Prokofjeva, umjetnički oblikovanih ljubavnih osjećaja i spremnosti protagonista na najveće žrtve kao i otvoren sukob ljudskih sudbina obitelji Montecchia i Capuletia donijela je Martina stilski i tehnički besprijekorno. 

Nastavila je Terezija s jednom od Mozartovih remek djela glazbe za klavir, čuvene sonate u A-duru i još čuvenijeg Turskog marša. Briljantna tehnika, minuciozno poniranje u dubinu djela, izvedba je koja se ne čuje svaki dan na našim koncertnim podijima, izvedba kojoj će se i Salzburg pokloniti.

A onda prezentacija još jednog remek djela suvremene glazbe,  čuvena Petruška  Igora Stravinskog. Riječ je o baletu u četiri slike, ovdje glazbi prerađenoj (autor) za 2 klavira ili klavir četveroručno. Radnja je vrlo jednostavna: stari čarobnjak ima tri  lutke Petrušku, Arapina i Plesačicu. Na sajmu ih oživljava. Petruška je zaljubljen u Plesačicu ali ona voli Arapina što u Petruški izaziva jaku ljubomoru koja ljuti Arapina koji ubije Petrušku. No čarobnjak pretvori Petrušku u lutku ispunjenu slamom i svjetina se na sajmu umiri. Petruškin duh se pojavljuje na krovu  čarobnjakove pozornicu s koje se smije i ruga čarobnjaku. Petrušku, prezrenu, obespravljenu i iskorištenu figuru Stravinski fantastično crta: čas burleska, čas realistična slika, vrtoglavost i suprotnost ritmova, raspojasanost seoskog sajma. Izvanredno tešku partituru, djelo koje se na našim prostorima rijetko izvodi pijanistice su donijele je nadahnuto i izuzetno uvjerljivo. 

Sestrama Cukrov na izvedbi ali i Školi na njihovom izboru sve čestitke. Koncert koji će ostati zapamćen. 

I sad se ovdje pojavljuje pitanje. Čitanjem predočene nam biografije ovih dviju umjetnica, čitamo da su 2004. (Martina već magistrirala na njujorškom Mannes school of music, Terezija nakon magisterija na istom učilištu na doktoratu na Brunsvick glazbenoj akademiji Rutgers sveučilišta u New Jerseyu) pokrenule Terra magica akademiju i festival s ciljem organizacije radionice klavira ali i violine i čela za mlade glazbenike, od niže glazbene škole do studija, s predavačima eminentnim pijanistima, violinistima i čelistima iz svijeta (Hrvatska, Slovenija, Italija, Rusija, SAD, Japan, Kina…) i polaznicima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, Bjelorusije, Rusije, Španjolske, SAD, Japana, Kine, Filipina …  organizirajući usput niz cjelovečernjih koncerata prvenstveno predavača, ali i polaznika Akademije. Uključio se u projekt Grad, Županija, Turistička zajednica i hotelsko poduzeće Valamar ustupajući najprije dvorane hotela Dijamant a potom obnovljenu Villu Polesini koja je ujedno služila kao koncertna dvorana. Pokušalo se uspostaviti kontakte s tadašnjim PUOP u okviru kojeg je tada djelovala tadašnja Glazbena a danas Umjetnička škola. Međutim, do suradnje nikad nije došlo. Neophodno potrebni instrumenti iznajmljivani su u Trstu dok su oni u Glazbenoj školi hvatali prašinu: teško prikupljen novac za Akademiju glavnim je dijelom završio na računu tršćanske firme! Iz godine u godinu rezultat Terra Magice postaje sve evidentniji, posebno nakon 2009. i sudjelovanja Shangai kvarteta iz New Yorka (let NY-Prades-Španjolska-Poreč-NY!!!), i 2010. kad u završnom koncertu sudjeluje klavirski kvintet s violinistima iz NY i Beča, violistom Rumunjom solistom Minchenske filharmonije, čelistom Nijemcem, solistom Kölnske filharmonije te pijanisticama sestrama Cukrov. Posljednje dvije godine prisutna je publika s rezerviranim ulaznicama iz Pule, Rijeke, Kopra, Ljubljane, Trsta … Kroz Terra magica akademiju prošli su i neki porečki učenici poput sestara Bilandžić, Nikole Kosa, Borisa Kneževića, Kristiana Keila (Dračevac) i dr. Zašto nije došlo do suradnje nije poznato. Zavist, ljubomora, neptrpeljivost, strah od tobožnje konkurencije, neshvaćanje vrijednosti tadašnjeg rukovodstva Sveučilišta, neshvaćanje tadašnjeg gradskog vodstva u oblasti kulture …? Ili sve pomalo. A kad je riječ o shvaćanju gradskih struktura, kako gradske administracije tako i Turističke zajednice svjedoči činjenica da ih se ni danas na vidi na produkcijama Umjetničke škole pa ih ni na ovim koncertima, na kojima bi im trebala biti čast prisustvovati. Koliko bi to značilo Školi a posebno učenicima i njihovim roditeljima! 

Porečka Umjetnička škola ambiciozna je ustanova s dobrim rezultatima koji nadilaze porečke okvire. Škola je čiji učenici, posebno harmonikaši i flautisti osvajaju nagrade i priznanja i doma i izvan Hrvatske. Mislim da se ne pretjeruje ako se ustvrdi da je jedna od najbolje ustrojenih glazbenih škola u Istri a i na širem području Hrvatske. Koliko bi na vrijednosti imala da u svom sastavu ima i nešto što se zvalo Terra magica glazbena akademija, manifestaciju koja bi daleko nadilazila slične manifestacije na ovim prostorima. Pri tom ne mislim samo na Istru i Hrvatsku.

[iVijesti]