Na natječaj za direktora Turističke zajednice Istarske županije do jučer je pristiglo pet prijava, a kako je rok za njihovo slanje istekao u ponedjeljak, vjerojatno će na tome i ostati. Uz dosadašnjeg direktora Branka Curića, na natječaj su se javili Anmir Kos iz Pule, Tomislav Popović iz Vrsara, Klaudio Ujčić iz Pazina, te jedna, zasad nepoznata osoba, najvjerojatnije iz Bakra. Naime, kako pojašnjava predsjednik Turističkog vijeća istarskog TZ-a Veljko Ostojić, kuverte s prijavama još nisu otvorene (može ih otvoriti samo natječajna komisija u punom sastavu), pa nam je Ostojić imena kandidata pročitao s pristiglih kuverti. Kandidat koji je prijavu poslao poštom iz Bakra, međutim, na poleđini kuverte nije naveo svoje ime.

O Branku Curiću uglavnom se sve zna. Na dužnost direktora Turističke zajednice došao je 2001. godine s mjesta pročelnika županijskog Odjela za turizam i člana Županijskog poglavarstva zaduženog za turizam, a njegov odlazak s tog mjesta (ako, naravno, ne bude ponovno izabran) ostat će zapamćen po dosad neviđenoj farsi oko poništenja natječaja. Podsjetimo, na natječaj za direktora istarskog TZ-a raspisan 31. srpnja javili su se Curić i jedan kandidat koji je javnosti tada ostao nepoznat, jer Ostojić nije želio odati njegovo ime, budući da ovaj nije zadovoljio uvjete natječaja.

Iako je tročlana natječajna komisija tada prihvatila Curićevu molbu, snažno protivljenje direktora vodećih istarskih hotelskih kuća Curićevom reizboru (zbog nezadovoljstva njegovim dosadašnjim radom) rezultiralo je poništenjem natječaja uz apsurdno objašnjenje da se prijavilo malo kandidata jer je objavljen u nepogodno vrijeme. Natječaj je tog 31. srpnja – u jeku turističke sezone i u nedjelju kada su novinske naklade najmanje – raspisalo upravo Turističko vijeće, koje ga je potom zbog »nepogodnog vremena objave« i poništilo.

Puljanin Anmir Kos, sada je izvjesno, bio je onaj famozni »tajanstveni« Curićev protukandidat na prvom natječaju, koji nije udovoljio uvjetima. Odgovarajući na reakciju Demokratskog saveza zelenih, čiji je predsjednik Josip Anton Rupnik stao u obranu Kosa kao »mladog stručnjaka« s diplomom iz marketinga na »američkom fakultetu u Beču«, Veljko Ostojić je tada izjavio da je Curićev protukandidat priložio nepotpunu dokumentaciju. No, da je riječ o nimalo samozatajnoj i tajanstvenoj osobi pokazuju sljedeći fakti.

Anmir Kos je svoju bliskost s Rupnikovim DSZ-om javno iskazao na tribini o agroturizmu i ekologiji održanoj u ožujku u Raši. Tada predstavljen kao »stručnjak za agroturizam«, Kos se obrušio na brošuru Istarske županije o agroturizmima, nazvavši je fasadom. Dva mjeseca kasnije Kos je izašao na lokalne izbore: bio je 41. na listi Koalicije Istra za Županijsku skupštinu (Rupnik je na istoj listi bio treći), te 13. na listi HNS-a, DSZ-a i HSS-a za Gradsko vijeće Pule (na toj listi Rupnik je bio drugi). Anmir je očito krenuo stopama svog dobro poznatog oca Diega. Potonji je, pak, svojevremeno bio predsjednik pulske podružnice Hrvatske narodne stranke, ali kada je vlast u Puli preuzeo IDF s partnerima, Diego Kos se prepoznao u programu stranke Luciana Delbianca. Na lokalnim izborima u svibnju bio je 11. na listi IDF-a za Županijsku skupštinu.

I o Tomislavu Popoviću – sinu nekadašnjeg ministra turizma, pokojnog Antona Marčela Popovića – pisalo se dosta, pogotovo nakon što se u turističkim kuloarima počeo spominjati kao najvjerojatniji Curićev nasljednik. Naime, nakon poništenja prvog natječaja početkom rujna, krenula je priča da direktori istarskih hotelijerskih kompanija, koji čine većinu u Turističkom vijeću TZ-a, guraju na Curićevo mjesto svog kandidata, upravo Popovića. On sam tada nam je rekao da ga još nitko nije kontaktirao po tom pitanju te da se nije javio na prvi pa da ne vidi razlog ni da se prijavi na ponovljeni natječaj.

– To mi nije opcija – izjavio je tada Popović, koji je svojevremeno bio direktor operacija u porečkoj Rivieri, te kasnije Valamaru, a i sada je zaposlen u jednoj tvrtki za hotelski menadžment. I čelnici hotelijera svojevremeno su opovrgnuli »namještaljku«. Franco Palma rekao je da Popović nije njihov kandidat, Edi Černjul da se nije razgovaralo ni o jednom potencijalnom kandidatu, dok je Renzo Miletić poručio da »nam ne trebaju ulične priče«. No, nakon što se »ulična priča« o nezadovoljstvu hotelijera Curićevim radom pokazala točnom, vidjet ćemo hoće li se pokazati i ova.

Klaudio Ujčić iz Pazina je prije desetak godina bio direktor Istraplastike, potom predsjednik Nadzornog odbora Pazinke, pa zamjenik direktora tvornice stočne hrane Puris, dok sada radi za jednu privatnu firmu. Na naše pitanje ima li tri godine iskustva na rukovodećim poslovima u turizmu odgovorio je niječno, dodavši da misli da je sposoban, ali i da se na natječaj javio »više informativno«. Ujčić se, međutim, vjerojatno »više informativno«, javio i na još neke natječaje zadnjih godina. U veljači 2002. godine bio je jedan od osmero kandidata za direktora Turističke zajednice Grada Pule, ali nije imao tri godine radnog iskustva na poslovima u turizmu. U travnju iste godine javio se i na natječaj za ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Rovinj, ali nije dostavio pravovaljanu dokumentaciju pa njegova prijava nije ni razmatrana. U arhivi »Glasa Istre« nalazimo i podatak da je u prvoj polovici 90-ih godina bio aktivan u pazinskom HDZ-u.

Prema Ostojićevim riječima, natječajna komisija trebala bi se sastati ovih dana, a potom će u roku od desetak dana Turističko vijeće odlučiti o najboljem kandidatu.

D. DOBRILA, Glas Istre