Kakvo je stanje i trendovi s nezvanim gostima Jadrana, dvjema algama iz roda Caulerpa – taxifoliji i racemosi, koje su stigle iz tropskih mora? Pitanje je to za čije odgovore u Hrvatskoj postoji i »radna skupina za ocjenu Programa aktivnosti na praćenju, sprječavanju širenja i uklanjanju tropskih algi«? I ne samo to, nego dok Ministarstvo turizma daje subvencije za dolazak gostiju na Jadran, Ministarstvo kulture je u prošloj godini izdvojilo milijun kuna za detektiranje i uklanjanje spomenutih »gostiju«. Kakvi su rezultati potonje »investicije«, pokušali smo doznati u Ministarstvu kulture, pa smo prije mjesec i pol dana pitali da dobijemo njihov sukus, broj otkrivenih staništa i njihove lokacije s usporedbom na ranija istraživanja, broj i lokacije staništa koja se »čiste«, odnosno onih čije je »čišćenje« planirano u ovoj godini. Posebno su nas, kao regionalne novine, zanimali stanje i trendovi u istarskom podmorju.

Nema novih nalazišta

Projekt Ministarstva kulture obuhvatio je aktivnosti vezane za edukaciju, monitoring, istraživanje, sprječavanje širenja i uklanjanje algi roda Caulerpa uglavnom u zaštićenim područjima te u podmorju ispred Starog Grada na Hvaru, odgovorio nam je ovih dana pomoćnik ministra Zoran Šikić. Preliminarna izvješća Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita o njihovim terenskim aktivnostima – praćenju i nadzoru širenja te uklanjanju invazivnih algi iz roda Caulerpa u Jadranskom moru – pokazala su, nastavlja Šikić, da nema novih nalazišta na područjima obuhvaćenim projektom. Također, alge su u pravilu »uklanjane samo na nalazištima gdje je to moguće i gdje to ima smisla ili se pak radi o prijetnji za objekte ili područja od izuzetne prirodne ili kulturne vrijednosti«, a takav je primjer Veliko jezero u Nacionalnom parku Mljet. Potpuno izvješće po završetku projekta očekuje se 15. travnja ove godine, pa će se tada moći dobiti i detaljnije informacije, zaključuje pomoćnik ministra.

Što se istarskog podmorja tiče, istraživanja nisu ukazala na značajnije promjene. Iako je teško procijeniti, radi se o otprilike pet hektara velikom nalazištu ispred Vrsara, odgovorio nam je Šikić i prenio ocjenu radne skupine da je »uklanjanje tog velikog nalazišta neizvedivo, stoga je uspostavljen monitoring«.

Informacija bez šuga nije nas zadovoljila pa smo o Caulerpama porazgovarali s predstojnikom Centra za istraživanje mora u Rovinju Nenadom Smodlakom. Pojasnio je da se program praćenja i pokušaja uklanjanja tih invazivnih, rekli bismo napasnih, okupatorskih, tropskih algi provodi prvenstveno u nacionalnim parkovima gdje se nastoji zaštititi postojeći prirodni sustav.

More nije vrt

– Međutim, ključno je u cijeloj priči da ljudi moraju shvatiti da se priroda ne može silovati. Uzmite samo svoj vrt u kojem ste odlučili iskorijeniti korov. Počupate sve, ali nakon nekog vremena evo njega opet. A more nije vrt i neke je procese nemoguće spriječiti. Eto samo podatka, objavljenog u znanstvenim publikacijama, da je u posljednjih sto godina u Mediteran došlo stotinu vrsta algi od kojih je deset invazivnih. Istina je da kratkoročno gledano neke vrste mogu ugroziti pojedine dijelove podmorja, ali mislim da dugoročno priroda sama nalazi ravnotežu. Utoliko nema mjesta paničarenju i senzacionalizmu kad je riječ o algama iz roda Caulerpa, smatra Smodlaka.

U istarskom podmorju za sada nema novosti. Osim u javnosti već duže poznatog nalazišta u Vrsaru, druga nisu primijećena. Od ljeta 2004., kad su ronioci dojavili o sumnjivoj algi (vjerojatno »donesenoj« koju godinu ranije plovećim strojevima korištenim prilikom izgradnje južnog lukobrana), stručnjaci CIM-a prate stanje u vrsarskom podmorju. Riječ je o području s »unutarnje« strane lukobrana uz otok Sv. Juraj gdje se na pjeskovitom dnu, na dubini od dva do pet metara poput gustog tepiha raširila Caulerpa racemosa. Ima je i s »vanjske« strane lukobrana, prema pučini, ali tamo je dno hridinasto pa se širi zrakasto, u manjim staništima.

– Za razliku od taxifolije, racemosa se puno lakše širi i struje je raznose. Nadali smo se da će, s obzirom na to da je riječ o algama iz tropskih, toplijih mora, ovdje u sjevernom Jadranu, gdje se zimi temperatura spušta na sedam, osam stupnjeva, jednostavno krepati. Tako je taxifolia kod Malinske na Krku gotovo nestala, ali se to s racemosom ipak nije dogodilo. Pratimo stanje i za sada mislimo da ne treba intervenirati, kazao je Smodlaka

Glas Istre, 30.3.06.