Sudeći prema aktualnim jutarnjim i dopodnevnim gužvama te po kojekakvom, vrlo često nepropisnom parkiranju u centru grada, može se steći dojam da u Poreču tzv. promet u mirovanju nije samo sezonski, ljetni problem, već se manjak parkirališnog prostora osjeća tijekom čitave godine. Dijelom je to i privid jer istodobno na glavnom gradskom velikom parkiralištu sada ima mjesta, ali dvije su nepovoljnosti – nije baš pred ulazom u javne zgrade i ustanove nego sto, dvjesto metara dalje i plaća se. Žrtvovanje djelića komocije i 150 kuna za godišnju parkirnu karticu uvelike bi riješilo zimsko naguravanje automobilima po ulicama i trgovima u centru grada.
Ipak, ljetni manjak parkirališnih mjesta je više nego evidentan. Zato gradska vlast stalno u prioritete stavlja izgradnju parkirne kuće kojoj je našla lokaciju na starom nogometnom igralištu. To je naravno skupi projekt, a i upitan s aspekta pogoršanja kvalitete življenja stanara okolnih zgrada, ali u Poreču obično lakše prolaze superskupi i u pravilu nefunkcionalni projekti nego mala i postupna poboljšanja. Uređenje Parka Olge Ban i Trga slobode dva su takva recentna primjera.
S obzirom na to da je parkiranje doista važan gradski problem, doista je nevjerojatno da se, primjerice, u tu svrhu ne koristi velika ledina u Peškeri, uglavnom bespravno nasipani dio zaljeva koji »čeka« realizaciju velebnog projekta. Gradskoj je vlasti važnije ljeti ubrati koju tisuću eura od zabavnog parka, nego ublažiti parkirališne teškoće građanima i gostima. Dodatna parkirališna mjesta razmjerno se lako i jeftino mogu dobiti podizanjem montažnog kata na velikom parkiralištu. Nikom ne bi smetao, a arhitektonska rješenja mogla bi ublažiti »ružnoću«. To su potezi koje bi trebalo napraviti prije nego se krene u realizaciju parkirališne zgrade o čijoj bi lokaciji trebalo bolje razmisliti, pa i zato što je stari »kampo« kod »silosa« (kojeg više nema) ne samo dio gradske memorije nego i svakodnevno u upotrebi.
Naposljetku, uz uređenje novih parkirališnih mjesta za automobile jednako je važno poticanje alternativnog gradskog prijevoza – ne samo turističkog vlakića, nego i lokalnih brodova i minibusa, pa i bicikala. U tome bi Grad trebao i financijskim subvencijama sudjelovati jer su u konačnici to bolja, pa i jeftinija rješenja od građenja novih parkirališta radi dva, tri mjeseca ljetne gužve.
G. PRODAN, Glas Istre