Montraker i ove godine iznenađuje: osim rezultata već tradicionalnog fotonatječaja na zatvaranju će dugogodišnji rad Škole biti predstavljen monografijom i kratkim filmom  

U ponedjeljak, 30. kolovoza s radom počinje 31. Montraker, međunarodna studentska kiparska škola u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč i traje do 11. rujna. Već četvrto desetljeće početkom rujna kamenolom u Vrsaru oživi idejama, ljudima, alatima i strojevima, a Vrsar, dostatan u svojoj ljepoti, domaćinski ugosti radoznale i ambiciozne studente i njihove mentore. Svi zainteresirani moći će i ove godine pratiti i sudjelovati u kreativnom procesu na licu mjesta, u kamenolomu, radnim danima od ponedjeljka do subote (8 – 12 i 16 – 19 sati).

Međunarodna studentska kiparska škola Montraker nastala je iz ideje Drage Orlića koji ju je, uz pomoć Josipa Diminića, ujedno prvog umjetničkog direktora Škole,  pokrenuo 1991. godine. Početna ideja škole bila je iskorištavanje napuštenog kamenoloma u Vrsaru, kroz umjetničke i kulturne procese, otvaranjem kiparske škole gdje bi studenti hrvatskih i inozemnih akademija realizirali praktični dio nastave i stvarali skultpture čime je Vrsar postao galerija na otvorenome, a njegova pitoresknost dobila i kulturnu markaciju.

Mogućnosti koje nudi napušteni kamenolom brojne su i još se uvijek otkrivaju.

Iz kamenoloma se je odavno vadilo kamenje, čak i za izgradnju Venecije, a od kraja Drugog svjetskog rata ostali su tu kameni kubusi koji nisu stigli biti odšlepani preko Jadrana. Upravo su na tom kamenu, teškom po nekoliko tona, radili prvi studenti ove Škole. Ispostavilo se da je kamen tvrd pa se je kasnije pribjeglo nabavi iz Kamena Pazin. Ostalo se, ipak, raditi u istarskoj groti.

U prvim godinama Škola je doživjela svoj nagli uspon – od odaziva profesora i studenata na međunarodnom nivou do posjećenosti i promocije Škole i Vrsara. Već na zatvaranju četvrte edicije Škole, Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti,naglasila je da rad i rezultate ljetne međunarodne kiparske škole Montraker ocjenjuje najvišim ocjenama. Povećani broj međunarodnih  sudionika, veći kameni blokovi te znatno dublje pripreme akademija za rad u Montrakeru urodili su plodom. Već u četvrtoj godini Škola je sazrjela i potvrdila Vrsar kao važan poticajni kiparski centar, prostor kiparskog istraživanja, umjetničkih novosti i individualnih posebnosti.

Ove će godine u radu škole sudjelovati Akademija likovnih umjetnosti Zagreb (Alem Korkut (mentor) i Marina Brkić (studentica); Akademija primijenjenih umjetnosti Rijeka (Želimir Hladnik (mentor) i Denise Martinis (studentica); Umjetnička akademija Split (Nikola Džaja (mentor) i Roko Držislav Rebić (student); Akademija za likovnu umjetnost i oblikovanje Ljubljana (Metod Frlic (mentor) i Emira Bećirović (studentica).

Studentima će u obradi kamena pomagati tehnički suradnik i akademski kipar Petar Dolić te kamenoklesari Deni Krizmanić i Mauricio Matukina. Stručni osvrt o radovima studenata pisat će stručna suradnica Vilma Bartolić, povjesničarka umjetnosti.

Svi zainteresirani fotografi mogu se i ove godine javiti na fotonatječaj, a detalje natječaja može se potražiti na stranicama Pučkog otvorenog učilišta Poreč www.poup.hr.

Na zatvaranju Škole u subotu, 11. rujna bit će predstavljene nastale skulpture i svečano biti promovirana monografija Drage Orlića: 30 godina međunarodne studentske kiparske škole Montraker.

Suorganizatori škole su Pučko otvoreno učilište Poreč, Općina Vrsar-Orsera, TZ Općine Vrsar, Akademija primijenjenih umjetnosti Rijeka, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, Umjetnička akademija Split i Akademija za likovnu umjetnost Ljubljana.

Od samih početaka u organizaciji Škole pomažu i lokalne tvrtke – Maistra se brine za smještaj i prehranu sudionika, dok Kamen Pazin donira blokove kamena koje studenti obrađuju, a komunalno poduzeće Montraker iz Vrsara postavlja skulpture u javni prostor.

Međunarodna studentska kiparska škola od najranijih dana potpomognuta je i sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Montraker je svoj kamen rasuo svijetom, svojevremeno se tim kamenom gradilo Veneciju, a Škola ga je učinila rasadnikom beskrajnih mogućnosti – od prostornih i kulturnih do edukativnih i kiparskih.