Vlada je krajem siječnja usvojila smjernice za uvođenje instituta osobnog bankrota. To je temelj za izradu budućeg zakona koji bi trebao biti gotov do kraja godine, a Ministarstvo pravosuđa tek treba imenovati radnu skupinu za njegovu izradu. Mnogo je toga nepoznato, osim podatka da će građanima koji završe u bankrotu ostati dio plaće, i to onaj koji odgovara minimalnoj bruto plaći. Ona danas iznosi 2.814 kuna.

Dvije kategorije
Uvođenje osobnog bankrota ima za cilj omogućiti prezaduženim građanima da u dogovoru s vjerovnicima reprogramiraju svoje dugove. Polazne osnove za donošenje zakona o osobnom stečaju privatnih osoba u Hrvatskoj vrlo su slične odredbama koje su u Sloveniji uvedene u listopadu 2008. godine.

Zapravo, u Hrvatskoj se planira uvesti institut osobnog bankrota sličan modelima koji već postoje u svijetu i svugdje imaju isti princip: dužnik ulazi u plan otplate ili mu se oduzima sva imovina, a njezinom prodajom namiruju se vjerovnici. Ta dva poglavlja koja su prvotno donesena u SAD-u poslužila su kao temelj za stvaranje zakona u ostalim državama.

Koliko je to velik problem, govori podatak o broju podnesenih zahtjeva za osobni bankrot samo u 2009.: u SAD-u 1,41 milijuna građana, u Francuskoj njih 155.000, u Engleskoj 60.000, u Češkoj 2.500… i u Sloveniji njih 500 (od listopada 2008. do siječnja 2010., i to zbog 50 milijuna eura ukupnoga duga). Hrvatski mediji objavili su da bi, jednako kao i u Sloveniji, i u Hrvatskoj trebale postojati dvije kategorije dužnika, što ovisi o visini ukupnih dugova.

U prvu kategoriju trebali bi spadati oni koji imaju trenutne probleme. Njima će stručnjaci pomoći u kreiranju plana otplate i organiziranju financija. U Sloveniji, u drugoj kategoriji su oni koji više od dva mjeseca kasne s plaćanjem svojih obveza i čiji dug prelazi trostruki iznos redovnih prihoda u tom razdoblju. Oni su upućeni da pokrenu postupak stečaja pred nadležnim sudom.

Stečaj odobrava sud
Kada sud osobi odobri stečaj, dodjeljuje stečajnog upravitelja, koji o tome obavještava sve vjerovnike i preuzima financije obitelji dužnika. Odmah se otvara i poseban račun na koji se slijevaju svi prihodi od prodaje imovine, kao i svi ostali prihodi dužnika. S tog se računa plaćaju troškovi ovrhe i otplaćuje dug, nakon što stečajni upravitelj postigne nagodbu s vjerovnicima o dinamici i rokovima otplate.

Cijeli postupak stečaja u Sloveniji može trajati i samo šest mjeseci. Ako je potreban oprost dijela duga, čitav posao se produžuje za dvije do pet godina. U Sloveniji, ako je potrebno s obzirom na visinu dugova, na bubanj može ići sva imovina dužnika, što uključuje i stan ili kuću u kojoj obitelj živi. Tada je dužnik dužan iseliti iz svoga doma, najkasnije u roku tri mjeseca, i unajmiti stan.

Mediji prenose da se u Sloveniji već kod inicijative za pokretanje stečajnog postupka sudu može dostaviti i molba za otpisom čitavog ili dijela duga. Druga je mogućnost da to inicira stečajni upravitelj nakon što, po završenom stečaju, procijeni da se preostali iznos duga može otpisati.

Oprost može biti odobren jedino onima koji su ostali bez posla i obitelj nema prihoda niti imovine iz kojih bi se dugovi mogli namiriti, kao i osobama kojima je bitno narušeno zdravlje. Stečajni postupak košta oko 2.000 eura, a tko ga ne može podmiriti, može tražiti i besplatnu pravnu pomoć. (Piše Paulo GREGOROVIĆ, Glas Istre)

U SAD-u niža kamata onima koji odluče otplatiti dugove
Ideja osobnog bankrota dolazi iz SAD-a, a bazira se na pretpostavki da ono što se od imovine dužnika može prodati, prodaje se, a dobiveni novac služi za namirenje vjerovnika. Ukoliko se ne pokriju sva dugovanja, postoji mogućnost otpisa tih dugova uz pristanak vjerovnika. Neki dugovi poput studentskih kredita ne mogu se otpisati. Proces traje od četiri do šest mjeseci, a koriste ga uglavnom oni koji imaju malo ili nimalo imovine te uglavnom neosigurane dugove.

Postoji i model za one koji posjeduju vrijednu imovinu koju žele zadržati i u stanju su otplatiti dio ili većinu dugova te se reprogramiraju dugovi uz plan otplate po nižim kamatama kroz razdoblje od tri do pet godina i uz nadzor suda. Za to vrijeme dužnik gubi bilo kakvu mogućnost uzimanja kredita ili drugih servisa koji zahtijevaju kreditnu sposobnost, a bankrot mu se briše iz kreditnog dosjea tek nakon 10 godina. Kanada ima sličan model kao i SAD.

U Italiji se uzima putovnica, u Francuskoj povjerenstvo reprogramira dugove
Većina europskih zemalja ima puno strože uvjete kao i duže vrijeme trajanja procesa u odnosu na SAD. U Italiji se uzima putovnica i zadržava sve do kraja postupka. U Engleskoj traje do godinu dana, u Njemačkoj do devet godina, u Irskoj i više od 12 godina.

U Austriji postoje posebna povjerenstva pri lokalnim vlastima kojima se građani mogu javiti s takvim problemima i zatražiti pomoć u prevladavanju teškoća. U Francuskoj nakon stručne procjene povjerenstvo osobu može samo savjetovati o tome kako da organizira svoje financije da bi se problemi počeli rješavati, između ostalog i tako da se prekine daljnje zaduživanje putem kartica, novih kredita i slično, i pomaže u izradi plana otplate, ili u kontaktu s bankama radi dogovora o reprogramiranju dugova, ili može preporučiti osobni bankrot.