piše: Elio Velan, Glas Istre

Ono što se dogodilo o porečkom gradskom vijeću, fizički nasrtaj jednog vijećnika vladajuće stranke na vijećnika oporbe dio je nečega što se može definirati kao “česti nasrtaj nedemokratskih manira u toku demokratskih procedura”.
Učestalost takvih svađa možemo utvrditi u gotovo svim krajevima svijeta – od gradskih i općinskih vijeća pa do nacionalnih parlamenata mame pozornost javnosti jer kad se dva zastupnika uhvate za vrat, kad nastupa opće guranje uz intervenciju zaštitara, fotografije ili video zapisi fizičkih obračuna nađu se na prvim stranicama novina i drugih medija. Oštra verbalna sučeljavanja prethodnica su fizičkog obračunavanja, veza između teških riječi i težih udaraca nogom ili šakom dokazana je i provjerena. Jedno bez drugog ne ide. Pitanje je vremena kada se iz hladnog prelazi u vrući rat.
Verbalnih trzavica u Poreču bilo je napretek, padale su često teške riječi, bilo je i poziva na fizički obračun izvan gradske vijećnice.

No, jedno je prijetiti, drugo je iz riječi preći na djelo. Postoji zlatno pravilo da ruke treba držati u džepu. Kad netko pogriješi onda mora i snositi odgovornost jer je to pravilo igre kojemu se moraju nužno podvrgavati vijećnici koji obnašaju javnu dužnost. Oni su ti koji glasaju za odredbe po kojima se ravna životu zajednici. Ako se oni koriste rukama u obračunu sa neistomišljenicima onda i snose posljedice.
Građani bi trebali vjerovati u institucije, jer ako padne povjerenje u zastupničko tijelo onda demokracija postaje jalova pojava. Čelništvo gradskog IDS-a najoštrije je osudilo nasilni postupak Fabrizia Picca, a predsjednica Sanja Oplanić bila je izričita u najavi disciplinskih mjera prema vijećniku.
Događaj je predmet obrade policije koja je te večeri intervenirala na poziv Dražena Prgića. Stvar će izgleda završiti na sudu i odgovoran pred zakonom snosit će posljedice.

U tom kontekstu bitno je istaknuti činjenicu koja nije u dovoljnoj mjeri istaknuta nakon incidenta. Ipak treba reći da se fizički nasrtaj jednog vijećnika na drugog nije dogodio tokom rasprave oko točaka dnevnog reda. Nije uslijedio nakon verbalnog sukoba između pozicije i opozicije oko neke teme relevantne za grad. Kad bi tako bilo incident bi poprimio daleko dublji kontekst. Ne mislim pri tome umanjiti težinu incidenta, pokušavam prenijeti dio odgovornosti na zategnute osobne odnose između dva vijećnika, ne ispuštajući iz vida da je stranačka konfrontacija u porečkom gradskom vijeću izuzetno živa. Vijećnici se ne štede kad trebaju nekog ili nešto napasti.

Nameće se pitanje je li događaj u gradskom vijeću u neku ruku odraz stranačke, političke, ideološke netrpeljivosti koja vlada gradom? Jesu li i sami građani u tolikoj mjeri politički nabrijani?
Pitanje je važno jer će se lokalni izbori dogodit na proljeću, za manje od šest mjeseci. U tom razdoblju svaka stranka morat će poraditi na kodeksu ponašanja, identificirati granicu preko koje demokracija prelazi u anarhiju.