Do prvog sela bilo je barem deset kilometara, noga mu je već nateknula i nije mi bilo spasa. Odjednom, pojavi se niotkuda neki sveti čovjek. Zareže nesretniku ranu, isiše otrov i ispljune ga na zemlju. Na tom mjestu uskoro izraste stabljika duhana – biljke koja u sebi sadrži blagost sveca i otrov zmije…

Sve vam ovo ispričah kako bi vas uveo u tematiku Tvornice duhana Rovinj iliti po moderno Adris Grupe. To je grupa čiji su članovi postali multimilijuneri i na duhanu se obogatili toliko da im bezbrižno mogu živjeti iduća pokoljenja…No, nije sve u novcu! – kaže stara narodna izreka. Tako je, ima nešto i u vlasti! Novac daje sigurnost, a vlast daje moć. I kada je te dvije sastavnice dobro proučio, drugi čovjek Adris Grupe, domaći čovik iz Bala – Plinio Cuccurin – odlučio se za politiku.U početku tiho, nenametljivo, uvijeno. Najprije je oformio udrugu “Mon Perin” od autohtonih žitelja Bala, potom je ujedinio Nezavisne istarske liste u svojevrsni Savez, da bi na kraju sve okrunio formiranjem Udruge “Ladonja”, čiste političke stranke, a koja se političkom strankom ne zove.

Za naivne i neupućene, koji možda misle da se radi o udruzi koja se bavi uzgojem i održavanjem stabala ladonje, moramo im odmah na početku razjasniti da se radi o političkom projektu. Promućurni Cuccurin shvatio je da je godinu dana prije lokalnih i županijskih izbora trenutak da se nametne kao osoba koja bi iduće godine u ovo doba mogla zasjesti u fotelju istarskog župana. Dobru podlogu za to ima: etnički je Istrijan, politički potkovan, džepova punih love, a iza njega kao pokrovitelj stoji mastodont Adris Grupa. S obzirom da u rovinjsku duhansku industriju nikad nisu uspjeli ući direktno ni HDZ ni IDS, rukovodstvo te tvrtke došlo je na originalnu ideju da se neposredno uključi u politiku. I tako je rođen političar Plinio Cuccurin. Adris Grupa će mu svesrdno pomagati da postane istarski župan, a potom će on toj istoj Adris Grupi omogućiti sve ono što bude poželjela. Savez je to, ne za Europu, već za potpuno i apsolutnopolitičko i ekonomsko preuzimanje vlasti u Istri.

Ovakav rasplet događaja zasigurno ne pogoduje dosadašnjem vječnom istarskom županu Ivanu Jakovčiću. Čini se da je sada dobio direktnog i najopasnijeg protivnika za poziciju župana, a koji ga količinom novca i ekonomskom moći daleko nadmašuje.

 Što bi za Istru značila pobjeda Plinia Cuccurina, možemo samo nagađati. Očito je da bi priča o autonomiji Istre zasigurno otišla u povijest, a da bi ekonomski razvitak Istre krenuo nekim drugim pravcem.

I koliko god Cuccurin nekome bio bahat i nesimpatičan, bilo bi zanimljivo da ga u nekom razdoblju vidimo u fotelji istarskog župana. Ne zato što je on genije koji će nas obogatiti (kao što je to znao sebe), već zbog toga da i žitelji Istre konačno osjete čari boljeg života! Pa makar i kroz dim rovinjskih, pardon kanfanarskih, cigareta…