Fotografije: Neven Lazarević

Premda može zazvučati čudno, stanje na pulskoj tržnici jedan je od najvećih istarskih tabua novije povijesti. Ovaj put nije riječ o Gradskoj Tržnici d.d., nego o štandovima, abnormalno visokim cijenama, prekupcima, nakupcima, tržišnim inspektorima te prepotentnim i bahatim trgovcima. Već je pomalo smiješno napominjati da je pulska tržnica jedna od najskupljih tržnica u Europi. Dovoljno je pogledati izbezumljene turiste koji uz kalkulator na mobitelu pokušavaju preračunati cijene u eure. Izrazi lica zbunjenih gostiju trebali bi svima nama biti smjerokaz kako bi jasnije shvatili da većinu stvari s tržnice preplaćujemo i to već dugi niz godina..

Ono što je šokantnije od same skupoće jest činjenica da na pulskoj tržnici postoje oni koji su jednakiji od drugih, a bojazan da bi se kritika i bilo kakva konkretna akcija mogla navući na tanak sprud ksenofobije i bilo koje vrste nesnošljivosti, koje, nažalost, ne manjka, zatvara ovaj začarani krug. Previše je bahatosti i bezakonja na pulskoj tržnici da ih ne bismo zamijetili, oni nemaju nacionalni ni rasni predznak, riječ je jednostavno o latentnom kršenju zakona.

INDIVIDUALNI PREKUPCI

Prekupci koji od ranog jutra "proizvode" voće i povrće na parkiralištu u neposrednoj blizini županijske uprave prva su karika u lancu zbog kojeg kupujemo najskuplju "zelenjavu" na svijetu. Osim što su svoja dostavna vozila pretvorili u sobe i dnevne boravke, a parkiralište u veliki pisoar, ovi ljudi po mnogim pokazateljima diktiraju cijene na pulskoj tržnici. Sve se ovo radi već dugi niz godina, no javnosti nije poznato da je ikada podnesena bilo kakva prijava, makar ona za nedozvoljeno parkiranje ili remećenje javnog reda i mira zbog glasnog slušanja glazbe i uriniranja po javnoj površini.

U cijelosti je jasno da je teško pronaći gradsku vlast koja je spremna ići do kraja u obračunu s ovim stvarima. Javna je tajna da je strah od optužbi za ksenofobiju i nesnošljivost veći od zakonskih odredbi i da cijenu nekih "igrarija" sa selotejpom na ovaj ili onaj način plaćamo svi u državi. Obični građani, kao i kod narkodilera za koje u manjim sredinama kao što je Pula svi (osim policije) znaju gdje "rade", ne mogu se načuditi nezainteresiranosti inspekcije i policije. Previše je bahatosti i bezakonja na pulskoj tržnici da ih ne bismo zamijetili, oni nemaju nacionalni ni rasni predznak, riječ je jednostavno o latentnom kršenju zakona pred kojim bismo svi trebali biti jednaki.

Prekupci koji od ranog jutra "proizvode" voće i povrće na parkiralištu kod tržnice prva su karika u lancu zbog kojeg kupujemo najskuplju "zelenjavu" na svijetu.

TRAŽIŠ JEDNO – PLATIŠ DRUGO

Razne "dovitljive" i nevjerojatno perfidne prijevare s izlaganjem cijena zbunile su mnoge naivne građane. Puno je naivaca koji su kupili jedno, dobili drugo, a naplaćeno im je sasvim nešto treće. Objavljivao je doduše Glas Istre u više navrata reagiranja prevarenih građana, no osim potvrde da  je "čovjek u pravu", ništa se drugo nije desilo. Mahom se te prijevare dešavaju na onim štandovima koji su duže vrijeme na tržnici i koji ne "gredu na kurijeru u dvi ure za podne". Vrlo rijetko ili gotovo nikada se takve "novotarije" mogu zamijetiti na bankarelama iza kojih stoje nonice. Čak i one nonice koje su "evidentirane" kao prekupci ne muljare na takav bahat i bezobrazan način. One eventualno podmetnu truli pomidor i tu priča završava.

Puno je naivaca koji su kupili jedno, dobili drugo, a naplaćeno im je sasvim nešto treće.

DOBAR UROD U "MERCATORU"

Kolikogod nam se činile nehumane zakonitosti potrošačkog društva, većina Puljana mora biti zahvalna shopping centrima kojih je srećom svakim danom sve više. Apsurdno je da građani odlaze po svježe voće i povrće u velike shopping centre izbjegavajući time "divlje" cijene i trgovce kojima su izloženi na gradskoj tržnici. Ono što je zanimljivo jest da činjenicu postojanja ovakvih centara koriste i neki od trgovaca s pulske zelene tržnice. Neki od štandova svoju ljetinu beru u Billi, Plodinama, Mercatoru…

Zanimljivost pulske tržnice je i u tome što maheri sa zelene tržnice ne vide svoj interes u ribarstvu i moru sinjem. Rekli bi zlobnici da nam je zato cijena riba slična onoj u ostatku Hrvatske.

LOVRAN DO TOKIJA?

Lovran bi svojom površinom trebao biti veći od Tokija, ako je za vjerovati štandovima na pulskoj tržnici. Ove su jeseni svi kesteni veći od klikera imali natpis "Lovranski marun", a prodano ih je na tone. Kesteni pod imenom "Lovranski marun" bezobrazno su skupi, a trgovci ne dozvoljavaju da ih kupac sam probere.