Turistička sezona u Poreču pomalo se počinje buditi – sunčano i toplo vrijeme izmamilo je prve turiste na terase kafića na rivi i u šetnju starogradskom jezgrom. Uglavnom su to grupe starijih njemačkih turista s vodičima, pokoji engleski student, nešto "vikend Talijana", poneki austrijski biciklist. A što je novoga u starom gradu? Baš ništa.
Slike su jednake kao i prošle godine, i one predlanjske i već skoro deset godina unazad. Dok još poneki izlog u starom dijelu grada, poput koje enoteke ili muzejske suvenimice, može drugačijim asortimanom ili uređenjem zapeti za oko, još je preveliki broj butiga iz kojih se širi dah ustajalosti – na fasadama, stalcima i dovratnicima ponovo niču krpe i drangulije, iste kao i lani, ili bolje rečeno, one koje lani nisu našle kupce, ali su u skladištu pokupile zadah. Ako su uopće bile u skladištu, jer su neke od njih, poput kupaćih kostima, stajale u izlozima tijekom cijele zime i sada su kao "ultima moda" izbačene na ulicu.
Nije lijepo vidjeti mračne izloge tijekom cijele zime, ali koji put kad se ti izlozi otvore preko sezone pomislite da bi bilo bolje da se nisu ni otvarali. Mogu se neki braniti činjenicom da ne mogu utjecati na to što će se prodavati u butigama, ali to jednostavno nije dobra izlika. Grad može i mora utjecati na to kako će se što prodavati, mora provoditi odluke gradskih vijećnika po kojima je zabranjeno izlaganje robe izvan prodavaonica. Ali teško je uspostaviti red u sustavu ako nema kriterija.
– Ne znam zašto se kod nas ne uvedu tipizirani štandovi i tende iznad terasa kao u Dubrovniku i tamo ima i slastičarnica i trgovina, ali to izgleda uredno. Zašto se uopće dozvoljava postavljanje PVC stolarije na palačama i zgradama u starogradskoj jezgri, veli mi kolegica dok hodamo Decumanusom čije prizemlje zgrada uz krpe pokrivaju natpisi "Ice cream", "Kebab" te pokoji parkirani skuter. Jednom je poznanik primijetio kako i u Veneciji i drugim turističkim gradovima u Italiji imaju štandove sa suvenirima, pa čak i sitnim" črčkama", ali kod njih to jednostavno ne izgleda kao istočnjački merkat.
Srećom ima i u porečkoj starogradskoj jezgri šarmantnih skrivenih i nekontaminiranih kutaka i gotovo zaboravljenih palača, (koje su čak i neki Porečani tek nedavno otkrili) dijelom i zahvaljujući Giostri, ali "kontaminacija" uskoro prijeti i njima. Proširila se na ulice paralelne Decumanusu, pa tako recimo nedaleko od Eufrazijane vise razne mazarije na platnima i plastične igračke. Uličice koje još nisu kontaminirane većinom su one u kojima su napuštene ili neuređene zgrade koje tek čekaju nove ili pažljivije vlasnike, a valjda neće i one jednog dana kada se urede postati dio bazara.

Vedrana Habereiter, Glas Istre