Nijemci donijeli nova pravila: Trebamo li ih i mi hitno kopirati? Hrvatska ekonomija puno je slabija od njemačke te bi trebali više brinuti o njezinom oživljavanju nego Nijemci, što nije slučaj
Po svemu sudeći Njemačka je pripremila strategiju za suživot sa koronavirusom u kojoj više neće ići na nacionalni lockdown, nego će epidemiološke mjere i akcije biti fokusirane lokalno, na nova žarišta epidemije. piše: Gojko Drljača, Novac Jutarnji.hr
Nakon što je Angela Merkel sa liderima šesnaest njemačkih država održala sastanak, dogovorili su kako će lokalne vlasti morati iznova podizati epidemiološke restrikcije samo tamo gdje se više od 50 ljudi među 100.000 stanovnika zarazi u zadnjih sedam dana.
Pri tome je njemačka kancelarka bila potpuno jasna: „Ako se nešto dogodi lokalno, više nećemo čekati da se počne širiti na cijelu zemlju, nego ćemo djelovati lokalno.“
Svima je jasno kako iza poruke da „neće čekati širenje na cijelu zemlju“ stoji namjera da se pod svaku cijenu izbjegne lockdown na razini cijele zemlje, jer niti robusno njemačko gospodarstvo teško može izdržati novo zaustavljanje poslovnih aktivnosti.
U Njemačkoj kreću s brzim popuštanjem epidemioloških restrikcija. Od srijede su otvoreni i veliki dućani površine veće od 800 četvornih metara. U osnovi, njemački epidemiolozi i političari procijenili su kako će ubuduće temelj epidemiološke obrane biti obavezno nošenje maski u trgovinama i javnom prijevozu te održavanje međusobne udaljenosti od najmanje 1,5 metar. Krenut će treninzi sportaša, očekuje se ponovo pokretanje Bundeslige u drugom dijelu mjeseca.
Do sada su njemačke vlasti inzistirale da se vani mogu družiti samo članovi obitelji, a od sada je to dopušteno i parovima, kao i članovima dviju obitelji ili dvaju kućanstava.
U osnovi, Njemačka odlučno ide prema potpunoj normalizaciji života uz zadržavanje mjera epidemiološke predostrožnosti.
Njemačka epidemiološka logika ukazuje na potrebu preispitivanja hrvatskih epidemioloških mjera iz četiri razloga.
Prvo, hrvatska ekonomija puno je slabija od njemačke te bi trebali više brinuti o njezinom oživljavanju nego Nijemci, što nije slučaj.
Drugo, hrvatske epidemiološke mjere su među najstrožima na svijetu, te se sada otvara pitanje kako ih sada liberalizirati i modernizirati. Nijemci su ponudili vrlo jasan kriterij za donošenje lokalnih odluka – 50 novozaraženih među 100.000 u sedam dana. Na razini Hrvatske to bi značilo da se, ako bi razmišljali kao Nijemci, ne bi trebali brinuti čak i uz nešto od više od 2000 novih oboljelih tjedno ili oko 280 potvrđenih slučajeva dnevno. Zvuči šokantno, ako usporedimo s dnevnim brojevima novih slučajeva u Hrvatskoj uz radikalne epidemiološke mjere.
Treće, očigledno je kako se Nijemci vode pitanjem popunjenosti jedinica intenzivne skrbi. Kad bi se u Hrvatskoj dnevno razboljelo 280 ljudi, to bi značilo da ih 30-ak može završiti na intenzivnoj odnosno respiratorima. I u tom slučaju u Hrvatskoj ne bi trebali paničariti, jer imamo vrlo solidni broj respiratora. Do sada ih je korišteno najviše 30-40, odnosno oko 5 posto ukupnih kapaciteta. Treba podsjetiti da su kapaciteti jedinca intenzivne skrbi jedan od ključnih kriterija prema preporukama Europske komisije za donošenje epidemioloških odluka.
Četvrto; ideja lokalnog epidemiološkog djelovanja vjerojatno je lakše provediva u velikoj Njemačkoj nego relativno maloj Hrvatskoj, ali je takva strategija, ako želimo izbjeći potpuni ekonomski kolaps, ipak nužna. Ako se, primjerice, dogodi iznenadno širenje COVID-19 bolesti u Splitu ili Rijeci s 50 novih slučajeva u 7 dana, zašto zatvarati Zagreb, Krapinu, Dubrovnik, Osijek? Ili; ako ćemo imati ‘outbreak’ u Krapini, zbog čega blokirati javni i poslovni život u Koprivnici?
