Zvjezdarnica u Višnjanu danas je pojam za koji znaju svi, ali kako se njene aktivnosti, njena otkrića i njen značaj sve više množe, već je pomalo u magli njena povijest, pa smo o tome kako je sve počelo porazgovarali s njenim voditeljem Koradom Korlevićem.

– Doista, kako je sve to počelo, i kada zapravo?

– Počelo je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a ključna stvar se dogodila 1976. kada je u Višnjan za župnika došao mladi svećenik Marijan Pavletić, otvorio salu za stolni tenis i počeo okupljati mladež, pa se Partija uspaničila i htjela napraviti nešto svoje. Kako je tada astronomija bila vrlo popularna zbog letova na Mjesec, dali su nam 500 dinara i zadružnu salu u kojoj su se do tada sušili lješnjaci da napravimo astronomsko društvo.

– Što ste tada imali od opreme, kakve su vam bile prve aktivnosti u to doba?

– Nismo imali ništa! Prvi teleskop napravili smo sami od leća za naočale, bio je bez stativa, pa smo ga naslanjali na stablo jabuke, i njime gledali Saturn. Taj su teleskop napravili višnjanski gimnazijalci koji su išli u Tehničku školu u Puli, Ivo Fatorić, Petar Radovan i ja, to je bila tadašnja jezgra Astronomskog društva Višnjan. Krenuli smo s edukacijskim aktivnostima i počeli sanjati zvjezdarnicu. Naravno da nismo očekivali da će sve to toliko narasti.

– Tada su vas još skoro dva desetljeća dijelila od prave zvjezdarnice, a što se zbivalo u međuvremenu?

– Astronomsko društvo Višnjan djelovalo je kao udruga građana, a polovica članova bila nam je iz škole. S vremenom su na naše edukacije počela dolaziti djeca iz drugih škola, najprije iz Poreča i Labina, zatim i šire, naposljetku i iz cijele Jugoslavije, pa smo bili naprosto prisiljeni organizirati prvu jugoslavensku školu astronomije, koja je održana 1989. godine. U međuvremenu su se u Višnjanu osnovali još i radioklub, pa klub mladih tehničara, sve je to bilo važno radi organskog rasta, krenula je i ta astronomska škola, a 1990. godine Rusi su me pozvali na istraživanje čuvene tunguske eksplozije.

– Bavljenje meteorima dovelo vas je do asteroida, po čijem ste otkrivanju doista postali poznati u cijelom svijetu?

– To smo trebali raditi zajedno s Rusima, ali je planove pokvario rat, i kod nas i kod njih. U to vrijeme se shvatilo koliko asteroidi mogu biti opasni i koliko je korisno otkriti ih prije nego što udare u Zemlju i izazovu neku novu eksploziju poput tunguske. To je posebno brinulo Amerikance, koji su inače imali problema s metodama njihova otkrivanja, a nas su zapazili zbog količine podataka o otkrivenim asteroidima i zbog iskustva u primjeni kompjutera u tom poslu. Prvi nepoznati asteroid otkrili smo u listopadu 1995., a u vremenu od 1996. do 2000. bili smo u tom otkrivanju bolji čak i od američke vojske.

Iz Višnjana je otkriveno više od 1.400 svemirskih tijela, a prva dva među njima dobila su ime Višnjan i Poreč. Otkrili smo i nekoliko kometa, koje je Međunarodna astronomska unija imenovala prema njihovim otkrivačima, jednog Korlević-Jurić, a drugog Korlević. Veliki smo posao odradili s tim asteroidima, ali je još važnije što smo u Višnjanu odškolovali ljude koji sada takva istraživanja predvode u uglednim zvjezdarnicama širom svijeta. Nama naposljetku i nije posao da otkrivamo sve te silne kamenčine, već da educiramo ljude.

– Što se danas sve događa oko Zvjezdarnice Višnjan?

– Mi smo danas zapravo edukacijski sustav, grozd organizacija koje se bave naprednom edukacijom i među najboljima smo takvima u svijetu. Mi smo zapravo jedna američka zvjezdarnica koja je greškom završila u Hrvatskoj. Zvjezdarnica u Višnjanu je svojevrsni znanstveni institut, uz koju djeluju Astronomsko društvo Višnjan, zatim Znanstveno-edukacijski centar Višnjan kao ustanova, pa u najnovije vrijeme još i klub istraživača Explora kao udruga.

(D. ŠIŠOVIĆ, Glas Istre, Fotografije Astronomsko društvo Višnjan)

CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS U TISKANOM IZDANJU.