Reagiranja: "Za isplatu plaća založili zemlju"
Kada jedan znanstvenik piše tekst, makar i novinsko reagiranje, očekujem da to bude logično, koncizno i argumentirano – takav bi trebao biti znanstveni um. Međutim, to nije slučaj kada se pera lati dr. sc. Đordano Peršurić, kako se vidi iz njegova reagliranja objavljenog 25. veljače pod naslovom »Da je korektan, Bertoša nam ne bi blokirao žiro-račun«. Temelj reagiranja na neki tekst je demantiranje nekih ili svih navoda. Peršurić ne samo da nije demantirao niti jedan navod u mom tekstu »Za isplatu plaća založili zernljište« (od 21. veljače) nego mu to, izgleda, nije bila ni namjera.
Peršurić u svom reagiranju blati sve redom – od Matka Matutinovića, Franka Bartoše, Kristine Brščić i Danijele Poljuha do potpisane novinarke, ne mareći pritom za činjenicu da ne poznaje niti zakone koje bi kao ravnatelj ustanove morao poznati. Pogotovo kada javno kritizira legalno izabrane predstavnike radnika. Uostalom, svatko bi se normalan pitao zašto taj čovjek nije novinarki rekao sve što je trebalo reći kada ga je o tome pitala, nego je odlučio pisati reagiranje. Zapravo je jasno zašto – da je novinarki rekao to što je napisao, ona bi zatražila da tvrdnje argumentira, koje su bez toga utuživa kleveta.
Zato je Peršurić izabrao drugačiji način. A ovoga puta ta mu je namjera prošla uglavnom zbog posljednje rečenice koju je napisao i u kojoj moli novinarku da ga ni o čemu više ništa ne pita.
Taman posla. Pa nije Institut njegova privatna firma, nego javna ustanova koja se najvećim dijelom financira javnim, dakle i novcem potpisane novinarke. Plašljivi anonimni institutski miševi, koji se ne usude ni disati ako nemaju dozvolu ravnatelja, mogu ništa ne pitati, što ne znači da će se tako ponašati i normalan dio svijeta. To ravnatelju Peršuriću očito nitko nije rekao.
Imamo pravo i obavezu pitati i znati, a ako odbije informaciju, postoje zakoni kojima se sankcionira takvo ponašanje. Osim toga, postoje i oni koji su spremni imenom i prezimenom govoriti ono o čemu znaju i ne iz službene pozicije.
Glas Istre neće ostati bez izvora informacija ako Peršurić ne želi s nama razgovarati, ali on takav stav može braniti samo kršeći zakon, na što je, izgleda, navikao. Doduše, može slati da njegov lik, djelo i stavove brani nemušti »znanstveni novak" koji ne želi javno reći svoje ime jer se, navodno, boji odmazde koja bi ih mogla snaći ako uspije smjena ravnatelja. Normalan, zdrav čovjek, a k tome još mlad i s pretenzijom da gradi znanstvenu karijeru, ne može tako razmišljati – to je konstrukcija nekoga tko je umislio da je centar oko kojega se vrti ostatak svemira.

Sniježana Matejčić, novinarka Glasa Istre