Prije dvije godine na području oko Funtane jedan je poljoprivrednik uočio veće nasade ambrozije, agresivnog korova i opasnog alergena, koja je akcijom poljoprivredne inspekcije i vlasnika zemljišta uništena. U međuvremenu je ne samo na Poreštini, već i u čitavoj Istri počela akcija edukacije stanovništva o pojavi i posljedicama koje ambrozija ima po čovjekovo zdravlje, što je potenciralo alarmantno stanje oko Zagreba, a posebno u Slavoniji gdje je alergija na ovu biljku postala ozbiljan zdravstveni, ali i gospodarski problem.

O ambroziji u Istri, nažalost, više računa vode eko i slične udruge građana, a mnogo manje, odnosno gotovo ništa Zavod za javno zdravstvo, poljoprivredni institut, poljoprivredno-savjetodavne službe i slične ustanove. U vezi s njenom pojavom svi kontaktiraju jedinice lokalne samouprave, a tamo pak nitko niti ima nekih saznanja, niti obveza da o tome vodi računa. Na toj se razini reagira uglavnom tek nakon dojava da je ambrozija uočena na nekom terenu, unatoč striktnim odredbama, pa i kaznenim mjerama Ministarstva poljoprivrede.

Nakon dvije godine od prvih redaka pisanih na ovu temu prvo žarište ambrozije na Poreštini uglavnom je sanirano, ali, kako trenutno stvari stoje, ovo se otporno sjeme na kratko zatajilo te je opet buknulo. U obilasku poljoprivrednih površina u okolici Funtane proteklog tjedna – riječ je o njivama što se uglavnom ne obrađuju, a nekima se ne znaju vlasnici – primijećeno je najmanje dva hektara zemljišta na kojem se ambrozija proširila, što u slabijem, što u manjem intenzitetu. To je, u odnosu na to koliko je ambrozija kao korov jaka i otporna na ostalo bilje, jako mnogo i opasno.

Na teren smo se uputili s fitosanitarnim inspektorom Mladenom Munđerom iz dva razloga – da nam potvrdi da se uistinu radi o opasnom alergenu te da predloži, budući da je ambrozija sada puna zrelog sjemena, kako s njom postupati.

Najnovijom naredbom o obaveznom uklanjanju te biljke, donesenom posljednjeg dana srpnja ove godine, ministar poljoprivrede Petar Čobanković osim poljoprivrednih za nadzor određuje još i fitosanitarne i šumarske inspektore. Također navodi da su stručnjaci Hrvatskog zavoda za poljoprivredno-savjetodavnu službu kao i mjerodavni zaposlenici u uredima županija, općina i gradova dužni upoznati vlasnike i korisnike poljoprivrednog (ne)obrađenog zemljišta, kao i one koji upravljaju javnim površinama s tim da su dužni provoditi mjere uklanjanja ambrozije.

Na terenu, njivama što se inače zovu Kanali, (ne)ugodno iznenađenje – vlasnici dvije njive već su uklonili ambroziju, jedna je velika njiva pokošena, na drugoj je poseban stroj iščupao i samlio korov s travom. Ali, gdje je sve to završilo? Sudeći po tragovima, sve je odvezeno negdje u šumu. Vlasnici ovih poljoprivrednih površina sebi su time učinili medvjeđu uslugu jer je ambrozija, u vrijeme kada je sjeme već zrelo, najopasnija, a može se uništiti samo paljenjem ili kemijskim sredstvima.

U ovakvim slučajevima, veli inspektor Munđer, postoje dva rješenja – pokositi ambroziju i zaorati zemlju, pa je na proljeće uništiti kemijskim preparatima ili je spaliti. Drugog izlaza nema. Sada slijedi potraga za vlasnicima zemljišta, a onda konkretne upute i mjere što učiniti.

Osim ovog područja, na Poreštini je već ranije uočeno više mjesta na kojima je niknuo ovaj korov. Tamo gdje vlasnici obrađuju zemlju i upućeni su u opasnost, sami je uklanjanju jer su se osobno zanimali na koji način i u koje vrijeme ambroziju uništiti. Problem su neobrađene površine, odnosno one uz prometnice koje se uglavnom kose kada općine/gradovi odrede u svojim godišnjim planovima, a to je dva-tri puta godišnje. Ambrozija je uočena i u okolici Vrsara i Svetog Lovreča, a nakon objavljivanja fotografije korova, i u mnogim drugim istarskim krajevima. No valja reći da je mnogi zamijene za slične biljke, posebno pelin i lobodu. U takvim slučajevima trebali bi se konzultirati s mjerodavnim ustanovama.

Budući da Istarska županija još nema vlastiti program suzbijanja korova, neke opsežnije i koordinirane akcije nisu poznate. Na nacionalnoj razini Zavod za herbologiju pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu izrađuje kartu ambrozije na kojoj je Istra sve zastupljenija, ali neke druge akcije, posebno mjerenje opasnog peluda u zraku, na području Poluotoka još se ne provode. Sve dok mjerodavne službe na županijskoj razini ne utvrde program suzbijanja ambrozije, očito je da se ništa konkretno neće ni učiniti, a do tada bi sadašnje površine u okolici Funtane mogle biti puno veće i opasnije.

Vesna Medvedec, Glas Istre