"Živimo kao da smo zaboravljeni od svih, iako se službeno vodimo kao porečko naselje, naš je komunalni standard daleko ispod onog porečkog", rekao je nedavno jedan stanar Červar Porta. Ovo je nekad poznato turističko naselje niknulo 1970-ih godina, uz kapacitet od 6,5 tisuća stanovnika, a apartmanske građevine u njemu prodavale su se kao stanovi za odmor. Njegova arhitektura, pažljivo uklopljena u mediteranski okoliš, čak je dobila međunarodnu nagradu, ali današnje stanje potpuno prekriva slavni početak. Naime, za vrijeme Domovinskog rata naselje je udomilo legalne, ali i niz nelegalnih novih stanovnika – prognanih pred ratnim razaranjima, koji su provaljivali u nenaseljene vikendice. Ova devastacija povlači za sobom još jedan problem – neodržavanje. Privremeni stanovnici Červar Porta nisu nikada previše brinuli o zajedničkim prostorima, javnim i zelenim površinama, nego su ih uništavali nesavjesnim (ne)održavanjem. Oni koji su odlučili ostati dodatno su prostor nagrdili nelegalnim dogradnjama te sada između izvorne arhitekture vire građevine svakakvih vrsta. Sve je to bilo moguće, i dijelom još uvijek jest, jer dobar dio stanova, kao ni javne površine, nema brižljivog vlasnika.
Naime, na sve je javne površine upisana tvrtka Euroturist u likvidaciji, s kojom je Grad Poreč potpisao sporazum kojim će po dovršetku likvidacije javne površine prenijeti u svoje vlasništvo. Po tom principu sada Grad obavlja tek ono nužno – održava javnu rasvjetu i javne površine. Kada će se moći učiniti nešto više još se ne zna, jer kako je na sjednici Gradskog vijeća rekao Đulijano Petrović, pročelnik odjela za upravljanje gradskom imovinom, Euroturist je još u likvidaciji, postupak se vodi na Trgovačkom sudu u Pazinu i zasad nema podataka kad bi mogao biti dovršen, budući da je osim onih u Červar Portu tvrtka u svom vlasništvu imala i druge nekretnine.
Upitate li stanare koji su glavni problemi, neće znati gdje početi: od zgrade napuštenog apart-hotela, koji pruža utočište pokojem provalniku, mačkama i pticama, do parkiranja na zelenim površinama, oštećenja asfalta i tlakovca na pločnicima. Nerijetke su i slike razbacanog otpada sakupljači boca u potrazi za ambalažom vade smeće iz kontejnera i ostavljaju ga na ulici, a kopati po rasutim vrećicama nastavljaju uličnemačke.
– Nemamo ambulantu, a trebala bi nam i ljekarna, pogotovo zato što u naselju ima puno roditelja s djecom i starijih osoba. Da ne govorimo o drugim sadržajima, poput trgovina – nedavno je zatvoren i jedan Konzumov dućan, tako da smo ostali samo na jednoj trgovini. Za svaku sitnicu moramo u Poreč. Dobro je ako imaš auto, ali ako ga nemaš, kao da si odcijepljen od svijeta, jer i autobusne linije jedva da postoje. Stvarno ponekad imaš osjećaj da živiš na margini, zaključuje jedna tamošnja stanovnica.

Vedrana Habereiter, Glas Istre