Klara Glavač, Express.hr
Dva jeftina brenda supermarketa potpuno su promijenila način na koji kupujemo, ali i natjerali skuplju konkurenciju na promjene
Kada se 1990. u predgrađu Birminghama otvorio supermarket Aldi na svojim je, gotovo socijalnim, policama nudio jedva 600 proizvoda. Kečape, salame, praške i mlijeko nepoznatih brendova. Otprilike kao i lokalni kvartovski dućan, samo tri puta jeftinije.
Brendovi supermarketa Tesco i Sainsbury’s bili su potpuno nezabrinuti konkurencijom. Znali su kako je njihova delikatesna ponuda nešto gdje će svaki Britanac nastaviti kupovati.
Aldi, pak, kao da se nije niti trudio. Nisu postavili niti oglase da otvaraju, jednostavno su čekali da ljudi – dođu. U Aldiju ste mogli vidjeti palete i neraspakirane kutije, dok je Tesco radio skulpture od dimljenog lososa. Aldijevi zaposlenici bili su relativno neuslužni i plaćalo se samo kešom, dok ste u Tescu mogli razglabati o svakom proizvodu i platiti kako god želite.
Vlasnici Aldija su braća Karl i Theo Albrecht, notorno privatni poduzetnici koji su Njemačku, i svoje tmurne dućane prepune rasprodaja, piše The Guardian, raspolovili točno na pola. Svakome pola tržišta.
Popusti i kartonske kutije nisu se slagale sa engleskim navodnim snobovlukom i načinom života, nije ovo bio kontinent ili Njemačka. Kakav je to supermarket bez avokada ili kivija. Konkurencija je bila sigurna da Aldi u Velikoj Britaniji neće preživjeti.
“Aldi je dobrodošao. Mi ćemo živjeti na našem djelu tržišta, a oni na svome”, rekao je tada šef Tesca David Malpas.
Dugo se zaista činilo da će tako i biti. Kada je 1999. Walmart kupio treći britanski brend, Asdu, Financial Times je zaključio kako je “Aldi loše primljen u Britaniji”.
Nedugo nakon došao je i Lidl, a dovoljno je vidjeti što je Lidl, rival i imitator Aldija, učinio hrvatskom tržištu da možete zamisliti nastavak priče. Tesco i Sainsbury’s su se uljuljkali u svoju sigurnost, uvjereni kako nitko neće ići u ružan dućan s brdom popusta i polako počeli gubiti dio kolača.
Dvije trećine kućanstava posjećuju Aldi ili Lidl barem jednom svakih 12 tjedana.
U Hrvatskoj je statistika vjerojatno i veća.
Naime, teško da ćete u neko doba dana naletiti, a da nema gužve i još jedna stvar se dogodila nakon dolaska Lidla na hrvatsko tržište – više akcija u svim supermarketima.
Bilo ih je naravno i prije, ali od dolaska Lidla broj proizvoda koji su na sniženjima ili akciji puno je veći i trend je to kojeg su prihvatili, uvjetno nazvano, skuplji supermarketi.
Puno više proizvoda svaki tjedan stavljanju na sniženje nego što je to bilo slučaj ranijih godina. Osim toga, dolazak jeftinijih brendova istisnuo je s tržišta i nešto skuplje, pa je tako s hrvatskog tržišta nestala Billa, koju je preuzeo Spar.
Aldi u Britaniji i danas raste, polagano ali sigurno otvara sve više dućana, ali što je još važnije drugi se brendovi ugledaju na njega i organiziraju svoj posao i dućane poput Aldija. I Tesco i Sainsbury’s lansirali su svoje “kćeri supermarkete” koji nalikuju na Aldi. Aldi i Lidl su, slažu se i sociolozi (a to vrijedi i za britansko i za hrvatsko društvo) promijenili način na koji kupujemo, gdje kupujemo, zašto, kako i kada.
Danas Aldi (kako gdje) ima bolju ponudu, iako su, baš kao i kod Lidla, nevjerojatna kombinacija svačega i ničega, ali dolaze im kupci koji bi prije 10-15 godina s visoka gledali na taj tip dućana.
Aldi sada drži 2.000 artikala dok neki “finiji” supermarketi drže do 25.000.
Kao i Lidl i Aldi ima svoje proizvode koji su tu da kopiraju velikane – lažne Mars i Snickers čokoladice. U sredini Aldija, kao i Lidla, je takozvani “a što je ovo” dio dućana – gdje jedan tjedan možete naći dječju robicu, parfeme, kacige ili masažere, a drugi tjedan miksere, vaze, lak za nokte, luftiće ili nešto treće.
Raskopano i u kaosu. No, ne treba zaboraviti da Lidlovoj odjeći svoj lik daje Heidi Klum, njemački top model.
I Aldi i Lidl imaju vibru “kupite čim prije, ne šetuckajte i što prije izađite iz dućana”, dok je jedna Billa imala posve suprotan model.
“Kad napustite dućan, Aldi želi da mislite da ništa niste platili za banalnosti poput estetike, sve je otišlo na popuste i niske cijene, pa je toga vrijedno”, kaže stručnjak za tržište Richard Hyman.
Aldi je i dalje potpuno “low tech”. Nema tu aplikacija, dobrog weba ili loyalty programa, ali ćete zato u dućanu sresti svaku vrstu (da ne kažemo klasu) ljudi.
Aldi, a kod nas Lidl, pokazali su nam da nema srama, dapače užitak je, kupovati u supermarketu koji stalno ima popuste i rasprodaje te snižene cijene.
Pročitajte više na: www.express.hr
