Prošlo je mjesec dana otkad se u Istru iz Zagreba vratio bivši direktor županijske Turističke zajednice Tomislav Popović, i to na mjesto predsjednika Uprave rovinjske hotelijerske kuće Maistra.

– Zašto ste se odlučili nakon samo šest mjeseci rada u Atlasu prijeći u Maistru? Je li nostalgija prema Istri bila prejaka?

– Nostalgija ni u kom slučaju ne može biti presudna. Naravno da mi je drago biti blizu kuće jer sam tu na kraju krajeva odrastao i tu živim. Ali, profesionalac sam i tako shvaćam svoj posao i prema njemu se odnosim fer i korektno, barem si utvaram da je tako. I na koncu, kada netko tko radi cijeli život u turizmu dobije ponudu od Maistre, jedne od najvećih hrvatskih kompanija u turizmu, naravno da je ne može zanemariti. S druge strane, treba uzeti u obzir i obiteljsku komponentu. Imam malo dijete i ženu pa je i ta činjenica utjecala na moj odabir.

– Što ste zapravo u tih šest mjeseci uspjeli napraviti u Atlasu, za koji se zna da je bio u popriličnim problemima?

– Šest mjeseci je period u kojem se ne može napraviti puno, pogotovo ne u tako velikoj firmi. U velikoj kompaniji jedan čovjek ne može napraviti sam velike pomake i niti će, kada taj čovjek ode, iza njega ostati velike poteškoće. Radi se o dobro složenom timu i novodefiniranoj strategiji budućeg razvoja. To znači da mojim odlaskom nisu pretrpjeli neku veliku štetu. Firma je bila u lošem stanju i iako nije realno očekivati da se u kratkom vremenu može oporaviti, smatram da Adriatica.net ima dobru perspektivu. Fokus mog angažmana bio je dominantno usmjeren na objedinjavanje poslovnih aktivnosti vezanih uz operiranje u Hrvatskoj pod zajedničkim brendom Atlas.

ODMAK MAISTRE

– S kojim se novim izazovima susrećete u Maistri i što Vas u novom poslu najviše motivira?

– Angažiran sam da nastavim tamo gdje su stali. Izazov je sam po sebi biti dio Adrisovog tima. Ova kompanija zna, odnosno ima jasnu viziju kako bi se trebala razvijati, tako da je u tom dijelu moj zadatak jasan. Niti jedna druga turistička kompanija nije postupila kao Maistra, koja je napravila odmak u odnosu na ostale kompanije u hrvatskom turizmu kroz ulaganja u objekte visoke kategorije, kao što su primjerice hoteli Monte Mulini ili Lone. Rijetko se koja kompanija odlučila na ovakav zaokret, pa čak i kada je bilo povoljnije vrijeme za investiranje. Planovi za budućnost su jako ambiciozni.

– Znači li to da u sljedećih godinu dana u Maistri neće biti većih investicija?

– Pred završetkom smo jednog investicijskog ciklusa, a ukoliko sada bude pauza, bit će – kratka. S druge strane, značajan dio aktivnosti vezan je za razvoj destinacije, tu želimo imati aktivnu ulogu. Investiranje u smještajnu infrastrukturu bez paralelnog investiranja u destinaciju ne može dati rezultate kakvi se u perspektivi očekuju.

– Kako gledate na spor između Općine Vrsar i Maistre vezano za turističko zemljište u kampovima i općenito na prošlogodišnju zategnutu situaciju budući da ste i sami iz Vrsara? Prije godinu dana, kada ste bili direktor TZ-a, pokušali ste pomiriti te dvije strane.

– Svatko racionalan htio bi pomiriti te dvije strane. Ja vjerujem da će do tog dogovora i doći. U ovom je trenutku Vrsar bez Maistre nemoguće zamisliti, a niti Maistra bez Vrsara nije ista kompanija. Na području Vrsara 85 posto noćenja realizira se u Maistrinim objektima, Maistra zapošljava i angažira oko 450 ljudi, tamo je investirano oko 400 milijuna kuna otkad je došla Maistra. Zato je nužno pronaći zajednički jezik, oportuno bi bilo osigurati uvjete za dugoročan razvoj te kompanije, a ona će donijeti prosperitet lokalnoj zajednici.

– Kako gledate na situaciju da ste na čelu tvrtke koju Vrsarani baš i ne vole zbog toga jer je preuzimanjem Anite ugasila to poduzeće?

– Ta priča o Aniti i kada je "mama Anita" hranila Vrsar je daleko iza nas. Vrsarani se s nostalgijom vole sjećati nekakvih sedamdesetih i osamdesetih godina, ali ne samo po pitanju Anite, nego i svega ostalog u širem i užem okruženju. Mislim da u tom dijelu prevladavaju emocije, ali takvo stanje nije bilo održivo. Budući da je Vrsar mala sredina, kolektivno pamćenje i emotivni element dolaze više do izražaja. Ali čovjek mora biti realan i staviti stvari u kontekst današnjeg vremena.

NADAM SE RJEŠENJU SPORA S ANITOM

– Kakva je trenutno situacija što se tiče tog spora i što ćete napraviti da se on riješi?

– Zakon o turističkom zemljištu trebao bi olakšati njegovo rješavanje. Nadam se da je to početak kraja rješavanja spora i da smo prešli kulminaciju vrućih odnosa od prošle godine.

– Koji su vaši kratkoročni ciljevi za ovu godinu, a koji dugoročni?

– Naše su ambicije usmjerene i na repozicioniranje destinacija, utvrđivanje novog identiteta Rovinja i Vrsara s motivom kreiranja uvjeta za produženje sezone i podizanjem turističke potrošnje gostiju jer gosti neće doći samo zato što smo uredili hotele. Uskoro očekujemo završetak radova na hotelu Lone, prvog design-hotela u Hrvatskoj. Hotel bismo trebali otvoriti prije planiranog roka, već sredinom srpnja. Probijamo rokove, ali u drugom smjeru, što baš i nije uobičajeno. Eden će ostati kakav je trenutno, a u zoni Monte Mulini uredit ćemo plaže.

– Jeste li mijenjali cijene?

– Cijene smo korigirali za nekoliko postotaka.

– Govorilo se da bi nam razdoblje prije špice sezone bilo uspješnije kada bi hotelijeri spustili cijene.

– Neki će reći da su cijene previsoke, hotelijeri će reći da s tim cijenama ne mogu izaći na kraj. Pitanje je koje naočale stavimo i kroz koju dioptriju gledamo na stvar.

– Skoro je prošla godina dana otkad ste iz javnog prešli u privatni sektor. Žalite li za poslom u Turističkoj zajednici Istre?

– Ne. To je sve bio normalni slijed događanja i ja na sve ovo gledam kao na napredak u karijeri i osobnu afirmaciju uposlu. Već sam radio u privatnom sektoru, pa sam prešao u javni i sada opet u privatni, što ne znači da se možda jednog dana neću ponovno vratiti u javni sektor.

– Kao budući ministar turizma?

– Nemam tih ambicija.

(Razgovarala Barbara BAN, Glas Istre)