Na radovima prve samostalne Mijošekove izložbe kao središnji motiv ponavlja se ljudski lik kojeg ni u njegovoj nosećoj ulozi na fotografijama umjetnik ne bilježi »sigurnim« načinom snimanja i razvijanja fotografije. Istaknuvši se već  individualističkim i originalnim pristupom fotografiji na brojnim skupnim izložbama, ovaj Porečan nastavlja graditi svoj specifični izraz kojeg nerijetko ostvaruje uz pripomoć stakla, metala ili ogledala već pri samom izboru kadra. Za Mijošeka je u tekstu »Refleksije u fotografiji« Vilma Bartolić između ostalog zapisala: »Sam autor za svoje radove kaže da su to fotografske pogreške, fotografije nastale u tamnom prostoru kao refleks s metalnog predmeta, odraz u ogledalu ili staklu, a minimalan izvor svjetla njihova je zajednička karakteristika. Uz posebnost u odabiru načina fotografiranja, čime slike dobivaju osebujnu likovnu izražajnost, osobitost predstavlja i tehnička izrada fotografija: svi su radovi c-printom ispisani na platnenu podlogu čime se postiže posve različit efekt nego što je to slučaj s klasičnim ispisom na fotografski papir.« (N.T.)