Prije 61 godinu svijet je rekao "nikad više" strahotama Drugog svjetskog rata. Proglasio je da sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se moraju poštivati u svim okolnostima.

Ta su prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi proglasili 10. prosinca 1948. Vlade su obećale da će svoje građane upoznati s tim pravima i nastojati ih zaštititi i promicati.

Opća deklaracija nazivana je i ‘najbolje čuvanom tajnom u svijetu´. Malo ljudi zna njezin sadržaj, još manje ih je vidjelo kako izgleda, no navodno je dostupna svima. Vlade nisu distribuirale Deklaraciju kao što su trebale, već su često govorile kako ona nije prikladna njihovoj kulturi i situaciji u kojoj se nalaze.
Pola država u svijetu još uvijek zatvara ljude isključivo zbog njihovih uvjerenja, rasne pripadnosti, spola ili etničkog podrijetla, a trećina vlada u svijetu muči zatvorenike/ce.
Godine 1948. UN je pozvao vlade da iskoriste sva raspoloživa sredstva kako bi ovaj tekst podijelile svojim građanima i pobrinule se da Deklaracija bude izložena u svim školama i fakultetima na što je više jezika moguće. Jeste li je negdje primijetili?

Zajedničkom podrškom možemo Opću deklaraciju učiniti dokumentom koji je relevantan i danas te koji može promijeniti naše živote, držati naše vlade odgovornima za način na koji se prema nama odnose i podržati rad tisuća aktivista/ica za ljudska prava diljem svijeta. Njihov neumoran rad na promociji vrijednosti Deklaracije poboljšao je kvalitetu naših života. Međutim, oni su za taj rad platili veliku cijenu – mnogi/e od njih su zatvarani/e, mučeni/e, "nestali/e" i ubijeni/e. Naša je dužnost pokazati im kako poštujemo i podržavamo njihov rad.

U ovom je trenutku važnije nego ikad da se Deklaraciju zauvijek ne otpremi u prošlost. Ljudska su prava postupno prešla u vlasništvo čovječanstva. Nažalost, samo mali broj ljudi zna da postoji dokument koji vlade podsjeća na tu činjenicu. Ukoliko želimo izbjeći strahote kojima smo prošlih godina bili svjedoci, moramo učiniti nešto za svoja prava i natjerati vlade da poštuju svakog građana ili svaku građanku.
Članak 1
‘Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima´
Imaš ista ljudska prava kao i svaki drugi čovjek u svijetu jednostavno zato što si ljudsko biće. Ta su prava neotuđiva – ne mogu ti biti oduzeta. Prema svakoj se osobi, bez obzira tko je ona ili gdje živi, treba odnositi s dostojanstvom.

Članak 2
‘Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez diskriminacije bilo koje vrste´
Ne smiješ biti izložen/izložena diskriminaciji ili lišen/lišena bilo kojeg prava, zbog svoje rase, boje kože, spola, jezika, vjerskog ili političkog uvjerenja. Kada se radi o poštivanju tvojih temeljnih prava, ne smije biti bitno koje si nacionalnosti, kojoj socijalnoj klasi pripadaš, koliko si bogat/a ili siromašan/na. Svatko treba imati sva prava iz ove Deklaracije.

Članak 3
‘Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost´
Svi imamo pravo živjeti u slobodi i jednakosti. Nitko ne smije biti samovoljno ubijen, ili lišen slobode bez valjanog razloga.

Članak 4
‘Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu´
Ljudska bića ne smiju se posjedovati, kupiti ili prodati. Nitko nema pravo drugoga/drugu pretvoriti u roba/inju. Ropstvo je zločin.

Članak 5
‘Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju´
Mučenje je zabranjeno u bilo koje vrijeme i u svim okolnostima. Nitko ne smije biti izložen odnosu ili kažnjavanju koje je okrutno ili zbog kojeg se može osjećati kao manje vrijedno ljudsko biće. To vrijedi za sve ljude – u policijskim stanicama, u zatvoru, na ulici, u vrijeme mira i za vrijeme rata.

Članak 6
‘Svatko ima pravo da ga se svagdje pred zakonom priznaje kao osobu´
Svako ljudsko biće ima pravo da se prema njemu odnose kao prema osobi pred zakonom. Svima nam pred zakonom moraju biti zajamčena ista prava i obveze.

Članak 7
‘Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona´
Imaš pravo da se prema tebi, pred zakonom, odnose na isti način kao i prema bilo kome drugom. Imaš jednako pravo kao i bilo tko drugi biti zaštićen/zaštićena zakonima tvoje zemlje.
Nema ništa u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima što opravdava bilo koju osobu ili državu da napravi išta što ograničava prava, na koja svi imamo pravo.
Deklaraciju je jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12. 1948.g. (iako se osam država suzdržalo od glasanja). Ona iznosi popis osnovnih prava svakog čovjeka na svijetu bez obzira na njegovu/njezinu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status. U ‘Općoj se deklaraciji o ljudskim pravima´ iznosi da su se države obvezale pridržavati određenih prava, i to ne samo prava svojih građana, nego i prava ljudi u drugim zemljama.

Prava se često svrstavaju u tri kategorije:
1. Građanska i politička prava (ponekad se zovu prava prve generacije). Ona su "usmjerena na slobodu" i uključuju pravo na život, slobodu i sigurnost pojedinca/ke; slobodu od mučenja i ropstva; političku participaciju; slobodu uvjerenja, izražavanja, mišljenja, savjesti i vjere; slobodu udruživanja i okupljanja.
2. Ekonomska i socijalna prava (ponekad nazvana prava druge generacije). To su prava "usmjerena na sigurnost", npr. pravo na rad; obrazovanje; prikladan životni standard; hranu; stanovanje i zdravstvenu zaštitu.
3. Pravo na zdrav okoliš, kulturna prava i prava na razvoj (prava treće generacije). Ona uključuju prava da se živi u okolišu koji je čist i zaštićen od uništavanja; grupe ili ´narodi´ imaju pravo na kulturni, politički i ekonomski razvoj.
Kada kažemo da neka osoba ima ljudska prava, istodobno kažemo da drugi ljudi imaju ljudsku odgovornost. Svaka osoba ima odgovornost poštivati neotuđivo ljudsko dostojanstvo drugih.
Iako je Opća deklaracija o ljudskim pravima nadahnuće za većinu međunarodnih zakona o ljudskim pravima, ona sama nije dokument koji zakonski obvezuje države. Međutim, kao opća izjava o načelima, ona ima moć u svijetu javnog mnijenja. Njezina su načela ozakonjena u obliku ‘Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima´ i u ‘Međunarodnom ugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima´. Zemlje koje su ratificirale ove sporazume obvezale su se napraviti nacionalne zakone kojima će se štititi ljudska prava.
Međutim, više od polovice zemalja svijeta nisu ratificirale ‘Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima´ ili ‘Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima´.

Postoje i regionalni instrumenti za ljudska prava koji su nadahnuti Općom deklaracijom o ljudskim pravima kao što su ‘Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda´, ‘Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama´ i ‘Američka konvencija o ljudskim pravima´. Mnogi nacionalni zakoni također jamče ljudska prava.

Odabrao : R.V.Aleksić