Oni koji znaju samozatajnog Porečana Edija Akilića, generacija ‘71., na prvu će ga loptu
vjerojatno povezati sa Županijom i njenim odjelom za turizam u kojem radi. Manje je poznato da je on i sudski tumač za talijanski jezik te prevoditelj s vlastitim obrtom, kao i da je ovog proljeća na medunarodnom susretu izdavača u Pazinu nagraden za najbolji
prijevod djela o Istri. Riječ je o zbirci pjesama "Preko vanjskog lukobrana/Oltre la diga foranea" pulsko-milanskog pjesnika Simonea Mocennija u izdanju Errate corrige, pisanoj slobodnim stihom. Uspjeh je tim veći ako se zna da je dosad prevodio većinom službene
dokumente i turističke tekstove te simultano sudske rasprave. Kad mu je poznanik i pisac Drago Orlić predložio da se uhvati u koštac s književnim tekstom, k tome poezijom, Edi nije oklijevao prihvatiti izazov i kročiti novim stazama.
– Rekao mi je: "Mali, to ni za šolde, nego za slavu", a na kraju je zbilja tako ispalo, smije se naš sugovornik, i domeće da nagradu ne samo da nije očekivao, već nije ni znao da se dodjeljuje. Za konačnu verziju prijevoda Mocennijevih stihova, istaknut će, velike
zasluge idu i Orliću kao svojevrsnom književnom mentoru u čitavom poslu, ali i vrsnoj lektorici Snježani Radetić.
– Autora nisam kontaktirao, nije bilo potrebno jer njegove sjetne i nostalgične pjesme govore sve, iako je uvijek dobro imati dodatne informacije, poznavati širi kontekst. Svaki je tekst priča za sebe, ne samo po pitanju stila i faktografije; u njega se treba uživjeti i pustiti da vas obuzme, veli on. Premda je pohađao hrvatsku osnovnu i srednju školu, talijanski je govorio u obitelji, a i odrastao je uz talijanske televizijske programe pa će za sebe reći da se, kao pravi proizvod dvojezične porečke sredine, nekih izraza prije dosjeti na talijanskom nego na hrvatskom. Ipak, za svladavanje gramatike i dostizanje viših jezičnih kompetencija ključan je bio višegodišnji život i rad u Italiji. U Trstu je završio trogodišnji sveučilišni studij ekonomije, za što mu je zagrebački fakultet dodijelio zvanje diplomiranog ekonomista. Najviši stupanj poznavanja talijanskog jezika i kulture dokazuje i certifikatom PLIDA, medunarodnom svjedodžbom koju priznaje talijansko ministarstvo vanjskih poslova, a nakon položenih ispita izdaje je ugledno Društvo "Dante Alighieri". Oženjen je i otac dvoje djece, a u poslu se rukovodi devizom da valja raditi korektno i profesionalno te ugraditi sebe u ono čime se bavi. Prijevodima se rado posvećuje i noću.
– Prevodilački rad iziskuje vrijeme i koncentraciju, i nije tek puko prenošenje riječi nekog teksta, već nastojanje da zahvatite pravi smisao, odaberete najbolje rješenje u danoj situaciji i kontekstu te u duhu jezika na koji prevodite.
Zato je poželjno prevoditelju ostaviti slobodu da prilagodi tekst svom jeziku. Lektorirati loš prijevod teže je nego prevoditi, ocjenjuje. Za prevoditeljsku struku u Istri veli da je prilično razjedinjena i prepuštena sama sebi, a na periferiju je svrstava i činjenica da su programi edukacije i usavršavanja dostupni gotovo isključivo u Zagrebu. O svom poslu u turističkom
sektoru, što strogo dijeli od prevodilačkog rada, kaže da je zanimljiv, sa širokom mrežom kontakata. Urednik je županijskog portala istra-gourmet.com, što je lani proglašen najboljim u kategoriji turizma i putovanja, u uglednom izboru časopisa Vidi, pobijedivši
primjerice valamar.com, adriaticu.net i druge. – I u tome vidim svoj uspjeh. Mislim da svatko u životu može dobiti priznanje za ono što radi ako se tome posveti. Možda to i nisu neki svjetski dosezi, no svakako su lijepe satisfakcije, veli naš sugovornik. Zanimljivo je i da je roden 30. rujna, na dan svetog Jeronima, zaštitnika prevoditelja, pa u šali kaže da
mu je poziv bio zapisan u zvijezdama. Na pitanje hoće li nastaviti s književnim prevodenjem, u kojem je tako uspješno debitirao, skromno je odgovorio: "Tu sam, svašta još može naići", ali i zagonetno nagovijestio da ga je Orlić već ponovno uposlio!

M. Dodić., Glas Istre