Je li logično da vrijednost sportske dvorane Žatika bude iskazana kao imovina gradskog poduzeća Parentium, koje je, doduše, kreditom financiralo gradnju, ali taj kredit u vidu zakupnine otplaćuje zapravo gradski proračun? Tko iskazuje vrijednost kaštelirske sportske dvorane, stanova i kuća u Višnjanu – redom nekretnina financiranih iz općinskih, odnosno gradskog proračuna? Jesu li te nekretnine zadužene zbog vlastite gradnje ili zbog nekih drugih investicija? Kako funkcionira poslovanje komunalnih trgovačkih društava trebalo bi biti pitanje na koje odgovore traže vijećnici, bez obzira na to jesu li u oporbi ili upravljaju JLS-om.

Pokušali smo nasumce provjeriti kako stvari stoje na primjeru nekoliko trgovačkih društava na Poreštini.

Većina općina i Grad Poreč imaju svoja komunalna poduzeća, registrirana upravo za komunalne djelatnosti, a Poreč i Višnjan imaju i tvrtke registrirane za gradnju, odnosno upravljanje. Gradsko poduzeće za izgradnju grada Parentium d.o.o. dvoranu Žatiku iskazuje kao dugotrajnu imovinu od 17 milijuna eura. Dugoročni i kratkoročni krediti poduzeća prelaze za stotinjak tisuća eura vrijednost te imovine.

Podaci iz 2009. godine (poslovna 2010. još nije zaključena) kažu da je tvrtka prihodovala 2,3 milijuna eura, a rashod joj je bio 2,9 milijuna eura, dok je prosječna neto plaća troje zaposlenih iznosila 1.302 eura. Prihodi, novostvorena vrijednost i broj zaposlenih bitno su narasli posljednjih nekoliko godina, ali poduzeće nije ostvarivalo dobit. Dapače, gubici su iz godine u godinu sve veći.

Predsjednik nadzornog odbora ove tvrtke je porečki gradonačelnik Edi Štifanić, a ostali članovi koji nadziru rad tvrtke mahom su gradonačelnikovi stranački kolege ili pak članovi HSU-a, stranke s kojom IDS koalira u Poreču. I u nadzoru poslovanja gradskog poduzeća Stan d.o.o. mahom su IDS-ovci, ali ova tvrtka "vrti" puno manje novca. Osnovna zadaća joj je upravljanje nekretninama, a povremeno gradi stanove po gradskom programu poticane stanogradnje. Imala je 2009. godine prihod od 69.000 eura, poslovala s 18.700 eura gubitka, a prosječna neto plaća četvero zaposlenih iznosila je 959 eura. Prihodi ove tvrtke variraju, a gubitak se, kao i u Parentiumu, povećava.

Najveće nepoznanice – dva komunalna trgovačka društva Općine Višnjan

Mala općina Kaštelir-Labinci ima tvrtku Martinelu za gradnju i održavanje komunalne infrastrukture u kojoj su tri zaposlena s prosječnom neto plaćom od 747 eura. Njen temeljni kapital je 15 milijuna kuna i u njega ulazi nova školska sportska dvorana. Ova tvrtka nema dugovanja, ali je 2009. godinu završila s tridesetak tisuća eura gubitka. Općina je izgradila vrijednu infrastrukturu u poslovnoj zoni Labinci, ali nju nije prenijela na općinsku tvrtku, nego čini dio od 11 milijuna kuna vrijednosti nekretnina iskazanih u popisu osnovnih sredstava Općine Kaštelir-Labinci.

Vrsarska komunalna tvrtka Montraker može poslužiti kao dobar primjer. Bavi se isključivo komunalnim poslovima, osim marina u Vrsaru i Funtani koje su građene kreditom, koji se vraća iz poslovanja, budući da marine funkcioniraju na ekonomskoj osnovi. Gradnju marina povremeno je pomagao općinski proračun, ali samo kroz vraćene pozajmice. Montraker je imao 2009. godine prihod od 2,5 milijuna eura, a prosječna neto plaća 47 zaposlenih bila je 814 eura.

Temeljni kapital joj je 10,4 milijuna kuna, a novostvorena vrijednost milijun eura, uz dugoročne obaveze od 1,2 milijuna eura i kratkoročne od pola milijuna.

Ovo je jedina komunalna tvrtka od provjerenih koja niti u jednom segmentu nije "u crvenom" – rastu joj prihodi, novostvorena vrijednost i dobit, a broj zaposlenih se ustalio.

Najveće nepoznanice su u poslovanju čak dvaju komunalnih trgovačkih društava Općine Višnjan – o njima je malo podataka u javnosti, poslovanje netransparentno, do podataka je iz usmenih izvora u pravilu nemoguće doći. Radi se o Općini koja je u posljednjih nekoliko godina povećala proračun s četiri na petnaestak milijuna kuna, a njena dva poduzeća, koja mahom posluju na temelju općinskih transfera, imaju zajedno 25 milijuna kuna kredita.

Dugotrajna imovina im vrijedi 4,8 milijuna eura, temeljni kapital je nešto veći od 3,5 milijuna kuna, u oba poduzeća direktorica je Darinka Ivković, šefica općinskog proračuna i pročelnica općinske uprave, a jedini član skupština obaju društava je općinski načelnik Angelo Mattich.

Prihodi padaju, broj zaposlenih raste

Tvrtka Montenes je osnovana još 2003. godine, dok je Općinom upravljao IDS, radi komunalnih poslova. Temeljni kapital povećan mu je 2006. godine, za načelnika Matticha. U Montenesu je sedmoro zaposlenih s prosječnom neto plaćom od 693 eura, ukupnim prihodima 2009. godine od 250.300 eura i gubitkom od 82.400 eura, te novostvorenom vrijednosti od gotovo sto tisuća eura, pri čemu je 2009. imala kratkoročne obaveze od 1,4 milijuna eura. Prihodi tvrtke padaju, gubitak raste kao i broj zaposlenih.

Tvrtka Vira je osnovana za Matticheve vlasti 2006. godine radi izgradnje i upravljanja poslovnom zonom, ima dvoje zaposlenih s neto plaćom od 747 eura. U 2009. godini je imala prihod od 122.900 eura, ali rashodi su bili 66.300 eura veći. Gubitak se stalno povećava, a samo je poslovnu 2007. završila s dobiti. Dugoročni i kratkoročni krediti Vire iznose gotovo 1,8 milijuna eura. Kako će ih otplatiti za sada zna možda samo načelnik Mattich.

Silni milijuni stvaraju vrtoglavicu? Vijećnici bi morali na to biti imuni, ali nisu. Ne razumiju, ili ih se ne tiče, ili ne žele mutiti vodu. Rijetke iznimke su oni koji pokušavaju dokučiti nerazumljivo, a mnogi, kao oporbeni IDS-ovci u Višnjanu posustaju na prvoj prepreci. A radi se o malim sredinama gdje svatko svakoga pozna i gdje tajni zapravo nema. Ali se šuti. Što je pred javnošću jednako kažnjivo kao i nedvojbeno kršenje zakona

Svaki Višnjanac zadužen 12.000 kuna

Kako Vira i Montenes vraćaju zajedno oko 25 milijuna kuna kredita, vijećnik Bruno Radoš je za jednu prošlogodišnju konferenciju za novinare izračunao da je svaki Višnjanac zadužen 12.000 kuna, dok na svakog Zagrepčana otpada sedam tisuća kuna kredita Zagrebačkog holdinga. I nikom ništa.

Kristijan Štenta prozvao je načelnika Matticha da odluke donosi po šabloni: ja mislim – vi potvrđujete i da Općinom loše upravlja kao privatnim poduzećem. I nikom ništa. A nije Mattich jedini – očito po sličnom sistemu rade i drugi, jedino što imaju bolji paravan. Ali, gotovo svima je svojstveno gaženje osnovne svrhe – transparentnog javnog upravljanja nekretninama.

Naime, prebacivanjem nekretnina u dugotrajnu vrijednost svojih tvrtki lokalni šerifi stvaraju mogućnost trgovanja tim nekretninama bez javnog natječaja, jer tvrtke nemaju obavezu prodavati ni kupovati transparentno, kao što su obavezne jedinice lokalne samouprave. Te nekretnine bez problema financiraju iz proračuna ili direktnom otplatom ili zamagljeno, kroz zakupe i slično, a prihod koji te nekretnine eventualno ostvaruju evidentira se na računu tvrtke, a ne onoga tko otplaćuje kredit za kupnju te iste nekretnine

.A prema kojim kriterijima neka općina jednu nekretninu unosi u temeljni kapital, a drugu u dugotrajnu ili kratkotrajnu imovinu neke svoje tvrtke, a druga općina u vlastitu bilancu imovine, ostaje potpuno nejasno. Jesu li i gdje prikazane sve nekretnine u vlasništvu neke jedinice lokalne samouprave, odnosno ne bi li ih trebalo evidentirati na istom mjestu – na to pitanje neki lokalni vijećnici nisu dobili odgovor niti nakon dva desetljeća.

(Piše Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre)