Je li netko heroj zbog toga što ga narod, ili držva uzdižu na pijedestal heroja zbog posebnih i hrabrih djela koje je taj netko učinio ili je heroj i onaj koji je učinio neko nezabilježeno djelo, ali pritom vrlo bitno za određeno mjesto, selo, određenu obitelj, pa makar samo mala proporcija ljudi znala za to djelo?
Treba li dakle djelo, da bi bilo herojsko biti znano svima, ili to može biti i neko neznano djelo? Ako se pojam "Heroj" koristi za kategoriziranje osobe koja je učinila nešto korisno, ali nije znano cijeloj državi, je li to vrijeđanje onih djela za koje znamo svi? Jesu li jednako važni heroji npr. ranjeni branitelji i npr. vatrogasac koji je izvukao dijete iz potoka kod Gunje, za što nitko nije čuo?
To su samo neka od pitanja koja se vezuju uz pojam "heroja". Dakle, može se zaključiti da se herojstvo može definirati na onoliko načina koliko ima ljudi na zemlji. Ponekad se herojstvo shvaća samo jednostrano, na način da se glorificira djelo jedne strane, premda je druga strana tim herojskim činom oštećena.
Kao jedan od takvih sličnih slučaja može se istaknuti slučaj majke koja je nedavno preminula od zloćudne bolesti, a samo stoga što nije htjela prekinuti trudnoću koja joj je mogla spasiti život. Taj se slučaj ističe kao poseban slučaj nadprosječne i svakako nesvakodnevne hrabrosti, nesebičnosti, i naravno heroizma.
Obzirom da je to slučaj koji predivnu osobu podiže na pijedestal heroja, ipak se može postaviti pitanje je li to slučaj koji se može svrstati bok uz bok ljudima koji nisu imali izbora, poput poginulih branitelja ili poginulih vatrogasaca. Premda se ovo pitanje čini potpuno bespotrebnim i bez imalo pijeteta, ipak postoji teza da u toj žrtvi ima malo sebičnosti, koliko god to čudno zvučalo.
Naime, kada se heroji žrtvuju, odnosno barem na način na koji mi poimamo herojstvo, onda to povlači za sobom činjenicu da se netko žrtvuje za šire koristi i bez imalo sebičnosti i da druga strana za koju je žrtva učinjena time neće biti oštećena . Slučaj žrtve ove divne majke možda je poseban upravo zbog toga što osoba za koju se majka žrtvovala nije mogla dati svoj glas za ili protiv te žrtve, i upravo zato želja da se rodi dijete po cijenu vlastitog života ima u sebi malo sebičnosti.
Tu leži osnovni problem, a to je poimanje je li to sebičnost ili ne, obzirom da će dijete ipak rasti bez majke, muž bez žene, otac bez kćeri. Bi li bilo ispravnije odbaciti nerođeni život kako bi se spasio svoj, i na taj način stvorila prilika za kompletniji život u kojoj će muž imati ženu, neko dijete majku, otac kćerku? Imamo li mi uopće pravo donositi odluku u ime nekoga tko se nije niti rodio, i makar se to činila kao savršena dobrota, time je možda zapravo uništen život djeteta koje nikada neće upoznati majku, i možda niti shvatiti žrtvu svoje majke?
U ovom se slučaju moramo vratiti na sve slučajeve u kojima su npr. silovane žene odlučile donijeti na svijet život. Je li to sebičnost ili hrabrost? Imaju li i te žene pravo odlučivati u ime djeteta obzirom da će biti trajno obilježeno kao neželjeno dijete, dijete začeto iz mržnje i dijete koje će rasti bez oca, odbačeno od svoje najbliže rodbine?
Slučajevi u kojima majka odbaci trudnoću zbog ovog ili onog razloga najčešće je rezultat egzogenih utjecaja, odnosno utjecaja izvana, izravnih ili neizravnih. Izravnih u obliku direktnog nagovaranja da se trudnoća prekine, a neizravnih u obliku pritisaka okoline koja unaprijed osuđuje trudnoću ili preporučuje prekid trudnoće.
Kako znati koji je odgovor pravi, donijeti u takvim slučajevima život na svijet i li ne? Pravi je odgovor uvijek onaj kojeg da majka, jer majčino srce nikada ne griješi.
Upravo poput ovog slučaja majke koja se odlučila žrtvovati svoj život za djetetov. Koliko god postajale imale sumnje o sebičnosti u ovoj odluci, obzirom da je odluka bila jednostrana, ipak je to najispravnija odluka. Zato nikada ne treba sumnjati u majčinu odluku kada je trudnoća u pitanju, zato nikada ne treba sumnjati da će majka donijeti dobru odluku. Premda u određenom smislu muškarac i žena stvaraju život zajedno, ostaje biološka, teoretska, praktična, medicinska, svjetovna, izvansvjetova i svaka ina istina da ga majka njeguje i na koncu donosi.
Upravo stoga što dijete nema pravo na svoj izbor, možda se upravo kucanje dječjeg srca, koje može ipak najbolje čuti samo majka koja ga nosi, može shvatiti kao djetetov izbor. A to nitko nema pravo osporiti.

zzlevak