Direktor Maistre Kristian Šustar uputio je vijećnicima Općine Vrsar pismo u kojem upozorava da će općinska potraživanja prema toj tvrtki, a riječ je o više desetaka milijuna kuna naknade za korištenje zemljišta u dijelu kampova, prisiliti Maistru da na tom zemljištu ukupne površine oko 300 tisuća kvadrata privremeno prestane poslovati. Sličnim dopisom tvrtka je i svoje radnike obavijestila o mogućnosti da se dio njenih kapaciteta u Vrsaru ove sezone ne otvori. Najavljeno im je da će u tom slučaju biti premješteni na radna mjesta u Rovinju, gdje tvrtka također ima objekte, ali i sjedište. Veći dio spornog zemljišta
nalazi se pod Maistrinim kampovima Koversada i Porto sole, a manji dio u kampu Valkanela. Premda je na njega kao vlasnik uknjižena Općina Vrsar, tvrtka joj temeljem vlastitih argumenata nije plaćala i još uvijek ne plaća nikakvu naknadu za korištenje, pa ju je Vrsar još krajem 2005. tužio sudu zatraživši isplatu gotovo devet milijuna kuna za razdoblje od studenog 2000. do studenog 2005. Tužbu je zatim proširio i na razdoblje do
prosinca 2008. pa se vrijednost spora, s kamatama i troškovima, dosad popela na 30-ak milijuna kuna. Tvrtka je početkom 2006. odgovorila protutužbom osporavajući Općini vlasništvo i tražeći da joj sud prizna pravo vlasništva nad spornim nekretninama.

Procesi još uvijek nisu okončani. Godišnji zakup – šest milijuna kuna
Očekujući presudu u svoju korist, Vrsar već nekoliko godina u općinskom proračunu planira šest milijuna kuna prihoda od zakupa općinskog zemljišta – riječ je upravo o godišnjoj naknadi za 300 tisuća kvadrata, obračunatoj po važećem općinskom pravilniku. On određuje da se općinsko zemljište daje u zakup u turističke svrhe po 10, odnosno 20 kuna za kvadrat godišnje, ovisno o tome je li izvan ili unutar građevinskog područja.
Premda su ti milijuni dosad ostajali nenaplaćeni, opetovano uvrštavanje u budžet signalizira namjeru lokalnih vlasti da ne odustanu od svojih potraživanja za utuženo razdoblje do 2008., ali i da očekuju da će im Maistra, kad podmiri stari dug, nastaviti godišnje plaćati šest milijuna kuna zakupnine, što je i petina lokalnog proračuna.
Šustar pak upozorava vijećnike da su takva potraživanja pravno neutemeljena i ekonomski
neprihvatljiva te da bi pristanak na njih doveo tvrtku u gubitke jer "zahtjevi Općine Vrsar nisu usklađeni s realnim i objektivnim mogućnostima obavljanja poslovne aktivnosti na tim lokacijama". Upozorava i da Maistrini objekti u Vrsaru ukupno ostvaruju 1,1 milijun ili 85 posto svih noćenja, da zapošljavaju 450 radnika, pretežno stanovnika Općine Vrsar te da je u objekte i infrastrukturu na ovom području tvrtka uložila preko 370 milijuna kuna, znatno više no što se obvezala kada je pred pet godina nastala spajanjem vrsarske Anite i
rovinjskog Jadran-turista.
Unatoč ulaganjima, Maistra po Šustarovoj ocjeni u Vrsaru nije naišla na potporu lokalne zajednice kakva joj je pružena u Rovinju, gdje s lokalnim vlastima ima partnerski odnos te
zajedno planiraju razvoj destinacije.

Maistrini kampovi pokrivaju 60 posto noćenja
Nejasan je, međutim, ostao način na koji bi vrsarski kampovi eventualno prestali poslovati s obzirom na to da je sporno zemljište po njima nepravilno raspoređeno. U pismu se ne navodi planira li tvrtka zatvoriti sva tri kampa ili pak samo osloboditi raštrkane parcele oko kojih se vodi spor, a na ostalima nastaviti raditi kao i dosad, što je prilično komplicirano, no ne i nemoguće. Valkanela, Koversada i Porto sole inače su okosnica ovdašnjeg turizma te su lani ostvarili 60 posto svih noćenja evidentiranih na području Vrsara. Otkako su prije nekoliko tjedana krenula pisma ipak je u odnosima dviju strana bilo određenih pomaka.
– U odnosu na vrijeme kada smo poslali pismo vijećnicima i našim zaposlenicima, nova je činjenica da razgovaramo s predstavnicima Općine Vrsar o dugoročnoj strategiji investiranja i razvoja. Nadamo se rješenju koje će biti u interesu Vrsara i dugoročne održivosti našega
poslovanja u Vrsaru, naveo je Šustar između ostalog u pisanom odgovoru na naše upite.
Veli i da Maistra namjerava ovamo investirati dodatnih 500 milijuna kuna.
– Za to nam je potrebno razumijevanje i potpora Općine Vrsar. Svaka investicija u turistički
sektor, a poglavito investicija većih razmjera, zahtijeva sigurnost dugoročnog poslovanja te potporu i partnerski odnos lokalne zajednice. Držimo to odlučujućom pretpostavkom našega daljnjeg poslovanja u Vrsaru, zaključuje direktor tvrtke.

Sporovima unatoč suradnja teče
Načelnik Vrsara Franko Štifanić veli pak da se netom prije no što su zaposlenici i vijećnici dobili pisma pismeno obratio Anti Vlahoviću, predsjedniku Uprave Adris grupe u sklopu koje posluje Maistra, i predložio sastanak na temu mirnog rješenja međusobnih odnosa. Potom se sastao sa sindikalistima i predstavnicima radničkog vijeća te im izložio prijepore. Isto je učinio s oporbenim vijećnicima nezavisne liste Ivana Trošta, koji su, dobivši pisma, tražili informacije o trenutnom stanju odnosa s Maistrom. Uslijedio je i sastanak s čelnicima
tvrtke, no unatoč očekivanjima nije bilo govora o mogućem rješenju spora nagodbom jer je
delegacija iz tvrtke rekla da nije ovlaštena o tome pregovarati, već se razgovor vodio o načinima buduće suradnje.
– Očekujem da nas iz tvrtke ovih dana obavijeste hoće li i na koji način nastaviti poslovati u kampovima. Ne želimo, niti nam je ikada bila namjera, oštetiti ni ometati ih u poslovanju jer, naposljetku, Vrsar živi od turizma. Samo tražimo da se pitanje zakupa regulira na način na koji smo ga regulirali s drugim turističkim tvrtkama, ali i sa zakupcima
općinskog zemljišta koji ga koriste bilo u poljoprivredne, bilo u druge svrhe. Ne može se koristiti općinsko zemljište, a da se za njega ne plaća ni kuna zakupa, veli načelnik.
Ukazuje pritom da je porečka tvrtka Riviera dvije godine uredno plaćala zakup za općinsko
zemljište na poluotoku Montraker, na koji se svojedobno protezao kamp Orsera (Turist). I
Plava laguna je u sličnoj situaciji općini platila za korištenje zemljišta u kampu Puntica, i to za nekoliko godina unatrag, a zakup je nastavila plaćati Funtani, koja se u međuvremenu izdvojila u samostalnu općinu. Upozorava da su lokalne vlasti dužne upravljati općinskom imovinom po načelu dobrog gospodara te da ne mogu jednima naplaćivati, a drugima u identičnoj situaciji opraštati. Na pitanje hoće li možda ipak sniziti zakupninu Štifanić odgovara da lokalna zajednica ne može odustati od utuženog iznosa, ali može pregovarati
o rokovima isplate. Ističe da u međuvremenu svi tekući poslovi s Maistrom nesmetano idu
dalje. Valja podsjetiti da, unatoč sporu oko zakupnine, dvije strane surađuju na projektu golf kompleksa na Stanciji Grande, na izradi prostornoplanskih dokumenata za kamp Valkanelu te u tijelima Turističke zajednice, gdje zajedno planiraju manifestacije i promidžbu te odlučuju kako će trošiti novac od boravišne pristojbe.

Pisma uznemirila radnike
Pa ipak, najave o mogućem zamrzavanju kampova i raspoređivanju radnika iz Vrsara na
radna mjesta u Rovinj unijele su nemir među djelatnike i izazvale reakciju sindikata. Osim što su se sindikalisti sastali sa Štifanićem, krajem siječnja sastalo se i radničko vijeće, na koje je pozvan direktor Maistre. Tada je obećao radnicima da će ih u roku od 15-ak dana obavijestiti o tome hoće li kampovi poslovati kao proteklih godina ili neće.
– Ne ulazeći u sadržaj spora, smatramo da bi obje strane trebale pokazati dobru volju i riješiti problem dogovorom, umjesto da se među radnike unosi nemir. Energično smo reagirali, budno pratimo što se događa, i naravno da ćemo učiniti sve da zaštitimo radnike ako im budu ugrožena prava. Iako se u ugovoru o radu ne spominje mjesto rada, razumljivo je da nisu zadovoljni najavama o premještanju. Ipak, sindikat se bavi zaštitom radnih prava, a ne posredovanjem u sporovima oko zemljišta, koji se, uvjereni smo, mogu lako riješiti uz malo političke volje, kazao je regionalni povjerenik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Salvino Bibulić. I dok se dio lokalne javnosti i radnika uznemirio oko oštrih poruka među stranama u sporu, Turistička zajednica Vrsara nema nikakvu službenu obavijest o tome da Maistrini kampovi ovog ljeta neće raditi na isti način kao i dosad. Maistra je inače najjači pojedinačni član TZ-a, a Kristian Šustar je član i skupštine i vijeća. Štoviše, petmilijunski proračun TZ-a za tekuću godinu, donijet pred Božić (dakle malo prije no što su krenula pisma) bazira se na predviđanjima da će broj noćenja na
vrsarskom području, a time i prihod od boravišne pristojbe, biti jednak kao i protekle godine.

Zemljište naslijeđeno od bivše Općine Poreč

Na zemljište o kojem vodi spor s Maistrom, ali i na niz drugih parcela na svom teritoriju, Općina Vrsar se postepeno knjižila od svog osnutka 1993., kada je izašla iz sastava dotadašnje Općine Poreč. Sva zemljišta koja su se početkom devedesetih vodila pod starim oznakama iz bivšeg sustava, kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč, a bila su unutar građevinskog područja, Općina Vrsar je posve legalno proknjižila u svoje vlasništvo kao pravna slijednica Općine Poreč, poručuju iz Vrsara ocjenjujući da nema dvojbe da je zemljište njihovo. Ističu da zemljišta ovakvog statusa, koja su prešla u vlasništvo lokalne zajednice, valja razlikovati od takozvanog turističkog zemljišta, čiji se status upravo rješava u Saboru. Turističko zemljište vodilo se kao društveno vlasništvo s
pravom korištenja bivših društvenih poduzeća i ono bi po još uvijek važećem Zakonu trebalo pripasti Fondu za privatizaciju. Po prijedlogu Vlade koji je u saborskoj proceduri, na takvo zemljište ubuduće bi se knjižila Republika Hrvatska. Zanimljivo je da je još 2002. tadašnja Anita tužila Općinu Vrsar i zatražila utvrđivanje prava vlasništva u svoju korist na 28 parcela na koje se Vrsar uknjižio ranije navedenom procedurom. Međutim, u tome nije imala uspjeha – tužba je krajem 2006. riješena u korist Vrsara na Općinskom sudu u Labinu, a Županijski sud u Puli lani je odbio i Maistrinu žalbu u cijelosti potvrdivši prvostupanjsku presudu. U poduljem obrazloženju Županijskog suda se između ostalog
navodi da "tužitelj (Maistra) nije ispunio zakonom predviđene pretpostavke ni po jednom
osnovu temeljem kojeg je tražio utvrđenje prava vlasništva". Po ocjeni vrsarskih vlasti, to je još jedan važan argument u prilog njihovim tezama da su se na zemljište posve legalno uknjižili te da im tvrtka ne može osporiti vlasništvo. Drugi način na koji su pojedine parcele prešle u općinsko vlasništvo jest postupak rješavanja optantske imovine, koje je na vrsarskom području također bilo poprilično.
– Kad Općina dokaže sudu da je neka osoba optant, njena imovina, ako se nalazi unutar građevinskog područja, postaje općinsko vlasništvo temeljem medudržavnog ugovora s Italijom, veli Štifanić. Dosad je na ovaj način u općinsko vlasništvo proknjižen velik dio optantske imovine na vrsarskom području.

Martina Dodić, Glas Istre