Za neupućene, ukratko: Porodica Rohatinski živjela je u zagrebačkom Gornjem Bukovcu u kući tvrtke Romah d.o.o. No, tu tvrtku progutali su dugovi. Ni uz rasprodaju sve imovine, uključujući i kuću, ne bi se mogli namiriti kreditori, a ostali bi još i dugovi od cca 1,1 milijuna kuna.
I sada slijedi tipična hrvatska priča: Agrokor kupuje prezaduženu Romah d.o.o. vlasnice Marije Rohatinski za 2,1 milijun kuna. Zatim, Marija, supruga Željka Rohatinskog, za ta 2,1 miljjuna kuna od prodane tvrtke otkupljuje kuću.
Za one koji teško shvaćaju, pojednostavljeno rečeno, tajkun Ivica Todorić kupio je bezvrijednu, prezaduženu tvrtku i na taj način poklonio kuću guverneru HNB i njegovoj supruzi.
Željku Rohatinskom, donedavno pojmu pravednosti i poštenja, spala je maska. Visoki, šarmantni, uvijek elegantno odjeveni guverner HNB imao je vrlo visok rejting u javnosti. Čak ni njegova teška govorna mana nije narušavala besprijekorni image. Ali, Željko Rohatinski nije nikakav genijalni bankovni mag koji spašava Hrvatsku od monetarnih udara izvana – nego lice s ožiljkom, dio hrvatske hobotnice. Otkriven je s prstima u pekmezu, šurovao je s profiterom, tajkunom Todorićem – dovoljno da svaki pošteni čovjek okrene glavu od njega!
Na zaobilazan način Todorić je gurnuo Rohatinskom dva milijuna kuna u džep. Za obavljenu uslugu ili za onu koja će se tek obaviti, sasvim svejedno! Todorić ga je kupio i bilo kakav kredibilitet koji je Rohatinski njegovao rasprsnuo se poput pregorjele žarulje. To je ono što znamo, a gdje je ostalo? Zločin je velika ovisnost, ni jedan zločinac ne ostaje kod prvog pokradenog ili opljačkanog milijuna…
Rohatinski slijedi trag hrvatskih političkih dužnosnika koji ni nakon evidentnih zlouporaba položaja, korupcije ili direktne krađe – ne daju ostavke. Pa, zašto bi to učinio Rohatinski? Zašto bi to učinio kad su nacionalne televizije prešutjele njegovu aferu s Ivicom Todorićem, kad je oporba odbila komentirati tako "osjetljivu temu", kad su poreznici i stručnjaci izjavili da se "ne bi željeli zamjerati guverneru" i kad je Agrokor zastrašio medije koji su otvorili priču.
Ne čudi stoga što je javnosti stiglo bahato priopćenje o tome kako "nema razloga ni potrebe za guvernerovim osobnim sudjelovanjem u daljnjem javnom rastezanju ove isforsirane i iskonstruirane priče, čija će se pozadina i inspiratori vjerojatno bolje raspoznavati u nekom doglednom vremenu".
A, naš „šarmantni“ Željko živi u kući koju mu je kupio Ivica Todorić. Ili se pobrinuo da je ne izgubi zajedno s firmom, što je u osnovi isto.
Ruka ruku mije, dobra je i pozitivna poslovica iz prošlosti koju su HDZ i ostali politički šljam, pretvorili u novokomponiranu hrvatsku inačicu: „Čuvaj mi leđa dok kradem“.
Todorić zna „posao“, Todorić je milijarder zato jer je u Hrvatskoj i jer ga Hrvatska nije upitala odakle mu prvi milijun (zalihe žita i t.d.). Nema sumnje da je, ili guverneru HNB-a vratio dugove, ili osigurao da mu guverner ostane dužan do kraja života.
I stoga, ako to nije sukob interesa, onda je netko u ovoj zemlji lud – kao što su ludi i svi oni koji nas žele uvjeriti da guverner Rohatinski nema baš nikakve veze s poslovanjem svoje supruge. Uostalom, od početka naše državnosti uče nas da lažemo. Zato smo svi vjerovali lažima da naš predsjednik Tuđman nije imao veze sa skrivenom ušteđevinom svoje supruge u Zagrebačkoj banci ili da Ivo Sanader nije imao veze s arheološkim muljažama svoje supruge. I sada moramo vjerovati da naš guverner HNB ne zna što mu radi supruga.
Rohatinski je samo nastavak sramotne hrvatske sage o dvorcima, jahtama, crnim milijunima i crnim fondovima. Doduše nije otkriveno da je pokrao milijune (još?), ali nedvojbeno je otkriveno da je guverner HNB-a živio u poslovnom prostoru za koji nije plaćao najam, da je time izbjegavao plaćanje poreza, da kuća i poslovni prostor nisu imali uporabnu dozvolu. I na kraju, da je svoju kuću dobio – besplatno.
Tisak i službeni mediji izbjegavaju tretirati ovaj evidentni sukob interesa, pa i koruptivnu aferu. Razlog tome je Todorićeva nedodirljivost, ali i dobar spin Željka Rohatinskog. Rohatinski je najavio izlazak na izbore kao svojevrsnu prijetnju, koju neće realizirati ako ga ostave na miru. A njegov neizlazak na izbore odgovara i HDZ i SDP, jer bi im mogao preoteti određene glasove. Zbog toga ga ni oni ne prozivaju zbog transakcija s Todorićem.
Ipak, podaci cure slobodnim i „poluslobodnim“ portalima. Internet, ta nevidljiva veza sa svijetom i beskrajnim morem informacija, zaista je veliko zlo za sve vladajuće oligarhije. Mali ekrani pred građanima najveći su problem Rohatinskom, Todoriću, Bandiću, Kalmeti, Sanaderu, Jadranki Kosor… Svakom građaninu, pa i onom malo retardiranom, ukoliko zna pritisnuti tih nekoliko tipaka i stići u google – jasno je da se nešto čudno dogodilo s onih 800 milijuna eura koje je Rohatinski oslobodio, na nagovor oligarha Todorića i bez znanja Vlade. Je li to bilo prije ili nakon što mu je Agrokor poklonio kuću?
I tako sve do ove afere, Rohatinski je nesmetano uživao u imidžu poštenjaka i spasitelja, neovisnog od svih centara moći. A onda se okliznuo na bananu, prodao se sličnom sebi ali bogatijem tajkunu koji njega, guvernera već odavno koristi kao svog saveznika. No, kao i dame s ulice koje se prodaju svakome tko može platiti, možda se naš Željko prodao i ostalim hrvatskim oligarsima.
Rohatinski bahato, prkosno i bezobrazno poručuje da neće podnijeti ostavku. Tipičan je to primjer hrvatskog morala, crnog blata, prljave močvare, zelene žabokrečine… Može to i smije guverner Rohatinski danas dok mu leđa čuvaju Todorić i Bajić.
Crna slova i riječi ove priče zauvijek ostaju u nekom virtualnom prostoru portala. Ništa je ne može izbrisati, ni požari, poplave, ratovi, potresi …
Danas je Željko Rohatinski zaštićen. Ali, sutra??? (Saša Radović, s.r. za IPRESS)
