Kamenolom između sela Lakovići i Heraki ponovno je funkciji. Početkom tjedna stigli su bageri i počeli pripremati teren za miniranje, unatoč protivljenju mještana i odredbama Prostornog plana općine Sveti Lovreč po kojima je kamenolom do 2010. trebao biti saniran i zatvoren.

Ovim riječima dočekala nas je grupa od 20-ak mještana lovrečkih sela Lakovići, Heraki, Rakovci, Pajari, Ivići i susjednih mjesta, okupljena kraj kamenoloma.

Prošloga tjedna održan je sastanak između mještana, predstavnika Općine Sveti Lovreč, zagrebačke tvrtke Viadukt koja ima koncesiju nad kamenolomom i njihovog kooperanta, porečkog poduzeća Dekop koje će eksploatirati kamen. Mještanima su iznijeli namjere o aktivaciji kamenoloma i uvjete pod kojima bi se iskapanja obavljala, uz manje buke, prašine i oštećenja, za razliku od zadnjih 20 i više godina.

Predstavnik Dekopa Dean Pauletić rekao je da su spremni na rjeđe prometovanje kamiona, prestanak miniranja tijekom ljeta i mjerenja prije miniranja, no mještani sela ostali su složni i rekli čvrsto "ne". Dosta im je uništavanja lokalnih cesta, miniranja, drobljenja kamena i gutanja prašine na svega 50 metara od svojih domova.

Posljednjih godina izgrađene su i obnovljene brojne kuće i vile, a stanovnici su se okrenuli turizmu, dobrim dijelom i zato što im je općinskim prostornim planom obećano da će se kamenolom zatvoriti i sanirati. Ponovno aktiviranje kamenoloma doživjeli su kao prijevaru i uputili peticiju s više od 400 potpisa Općini, Istarskoj županiji i ministarstvima zaštite okoliša te turizma, kojom traže njegovo zatvaranje. U utorak su pak prvi strojevi i kamioni ušli su kamenolom i izazvali ogorčenje mještana.

Dok hodamo selom, mještani pripovijedaju da su miniranja u proteklih pola stoljeća narušila statiku kuća, a popucale su, dodaju, i sve šterne u selu. Sve nedaće miniranja osjetio je i 86-godišnji Anđelo Antolović, čija se stoljetna kuća na 50 metara od kamenoloma. U studenom 1996. jedna je grota doletjela do krova njegove štale i urušila ga dok je on bio u njoj, a kameni blok mu je pao na ruku pa je ostao bez dijela prsta.

– Zgubija san prst zbog tega, zbog rana san mora pojti i u Pulu na punkcije pluća, nikad kraja. Kad sam ozdravija su mi rekli – moraš najti advokata, ja san ga naša, pokle se to odugovlačilo, advokat je umro i nikad niš nisam dobija. Teško je š njima imati posla. Kad su minirali su rekli da su radili mjerenja i su pokazali da je nekih dva posto opasnost, pokle su minirali i cila se hiža tresla. Neka biže ča, veli Antolović.

(Vedrana HABEREITER, snimila Jelena PREKALJ, Glas Istre)