Par labudova zamijećen prošlog ponedjeljka oko 16 sati u porečkoj uvali Sv. Martin, između Materade i Saladinke, pobudio je pozornost šetača svojom ljepotom, gracioznošću i pitomošću budući su se u plićaku mora sasvim približili obali uzimajući hranu koju su im šetači dobacivali. Poseban interes izazvao je labud koji je na ‘dnu’ svojeg elegantnog vrata imao vidljivu oznaku, 65PO ispisanu crnom bojom na žutoj podlozi.

O boravku para labudova u uvali Sv.Martin obavijestili su nas čitatelji portala, ustupivši nam fotografije ne prečestih gostiju porečkog obalnog prostora.

Tragajući za informacijom i pojašnjenjem o ‘identitetu’ labudova, njihovom pojavljivanju uz obalni akvatorij Tarske vale i ušća rijeke Mirne pa nedavno i akvatorija uz obalu Funtane kontaktirali smo Elvisa Zahtilu ravnatelja ustanove Natura Histrica kojem je naša informacija o labudovima u uvali Sv. Martina bila prva vijest, a koji nas je uputio do Roberta Stelka porečkog ornitologa koji se bavi prstenovanjem ptica i praćenjem njihove migracije.

O labudovima u uvali Sv. Martin nisam čuo rekao nam je Stelko naglasivši kako to nije neuobičajeni događaj budući labudovi tijekom mjeseca siječnja migriraju sa kontinenta u potrazi za hranom do južnijih područja gdje zimuju. O oznaci na vratu labuda nije nam mogao ništa odgovoriti pretpostavivši da se radi o oznaci za prstenovanje ptica, uobičajenog čina od strane ornitologa, kako bi se lakše pratila migracija ptica i njihovo obitavanje u različitim prirodnim okruženjima.

Prema fotografiji labuda koju smo proslijedili Stelku ‘odgonetnuo’ je da se radi o cignus olor iliti crveno kljunom labudu, uputivši nas na Institut za ornitologiju u Zagrebu koji ima registar prstenovanih ptica kako bi odgonetnuli ‘tajnu’ oznake na vratu labuda snimljenog u Poreču.

Labud čiju fotografiju ste nam poslali označen je prije godinu dana, točnije 13. siječnja 2010. godine na zagrebačkom jezeru Bundek rekao nam je prof. Davor Čiković iz Instituta za ornitologiju. Tada je bio star nešto više od pola godine što znači da je labud sada star oko godinu i pol. U Poreč je dolutao u potrazi za hranom tijekom zimskih mjeseci a labud koji je na zimovanju u Poreču vjerojatno će se prvi puta gnijezditi pa će se u proljeće povući u kontinent gdje se njegovi srodnici gnijezde.

Prema riječima dr. Čikovića labudovi su tijekom posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj doživjeli ekspanziju populacije. Devedesetih godina u Hrvatskoj je bilo registrirano desetak parova. a nakon 2000. godine već ih je bilo više od 100. S početkom su labudovi zimovali na kontinentu a danas sve češće i na primorju budući ‘prate’ zimu i pomiču se prema jugu u malim ‘skokovima’. Kako nam je rekao dr.Čiković zahvaljujući označavanju labudova danas se puno više zna o njihovom kretanju i stanju populacije a zahvaljujući vratnom prstenovanju, prvi slučaj viskokopatogene ptičje gripe u Hrvatskoj zabilježen je upravo na označenom, zaraženom, labudu koji je u Hrvatsku doletio iz Mađarske. (iPress)