Prošlog tjedna se na porečkom priobalju prosječno dnevno trošilo 300 litara vode u sekundi, a lani u isto vrijeme 15 litara manje. Prosječna dnevna potrošnja u veljači ove godine bila je 50 litara u sekundi. To su podaci koji manje-više vrijede za čitav sustav Istarskog vodovoda, kaže naš sugovornik.

Porečko priobalje vodu dobiva iz sliva Gradole, a taj je vodovodni sustav dimenzioniran upravo za takvo višestruko veće opterećenje u ljetnim mjesecima, kaže Kajin. »Imamo velike rezervoare i dovoljno vode, a jedini problem su zimski mjeseci kada je u tako dimenzioniranom sustavu puno manja potrošnja vode. Voda zimi sporije teče cijevima, pa ih treba češće ispirati i kontrolirati, ali kvaliteta vode jednako je visoka u svim dijelovima godine. Jedino je skupo održavanje sustava«, kaže Kajin. Trenutne zalihe vode su više nego dovoljne i izvor čak prelijeva.

Unutrašnjost Poreštine vodu dobiva iz izvora Sveti Ivan na Buzeštini. To je stari sustav, građen tridesetih godina, za vrijeme Italije, a kod prevelike potrošnje pada pritisak u cijevima, kaže Kajin, pa sela Jakići i Radići na Lovreštini u večernjim satima redovito ljeti ostaju bez vode na sat-dva. »U tom dijelu Poreštine povećana potrošnja nije vezana za turizam, koliko za zalijevanje vrtova i nasada. Prošlotjedna prosječna dnevna potrošnja u tom dijelu bila je 81 litra u sekundi, lani 25 litara manje, a u veljači ove godine 30 litara u sekundi, dakle ljeti se potrošnja povećava za manje od tri puta. Činjenica je da ovaj sustav star oko 70 godina radi preko svojih kapaciteta«, konstatira naš sugovornik.

Srećom, u Istri već dvadesetak godina nema problema s opskrbom pitkom vodom. Posljednje nestašice i redukcije bile su 1987./88. godine, a gradnja postrojenja Butoniga riješila je te probleme. Kajin kaže da je Butoniga bila spas i za usporedbu nudi: »Pretprošla godina bila je izrazito sušna i da nismo imali Butonigu, imali bismo još većih problema s opskrbom nego prije 20 godina.«

S. Matejčić, Glas Istre