Poezija ili proza, pitanje je sad. Realnost ili poza, pitanje je sad. Pitanja sijaset, odasvud, a odgovora niotkud.
Starogradska jezgra Poreča, izlila je na stranice turističkih publikacija "kompliment tekstove" kojim se popločao put do pakla, jedan od krugova snimili smo 26. kolovoza 2008. godine. Prava "ekološka bomba" za medije, "zarazna bomba" za sanitarne inspektore ( zgrade nemaju crvenu higijensku knjižicu poput ljudi ), a za komunalne redare ( i stare i nove ), gradonačelnike ( i starog i novog ) ova kuća "Šporkulja" sa kućnim brojem 38 u jednoj od ulica starog grada Poreča ne postoji.
Lokacija je ogledni primjer mjesta gdje takve kuće ( smetlišta ) nebi smjele postojati, jer na jednom kantunu stoji : turistička agencija, na drugom: restoran, na trećem : osnovna škola i povijesni spomenik ( Istarska sabornica ), a okolo svega toga dnevno, u turističkoj sezoni, prođe nekoliko tisuća turista ( u više mandata lokalnih vlasti – uz postojeću Odluku o komunalnom redu ).
Starogradske jezgre su javno dobro, a privatni vlasnici zemljišta i objekata osim prava imaju i obveze. Elementarna obveza je poštivati zakone i odluke ( u tzv. "pravnoj državi" ), ne ugrožavati zdravlje drugih itd.
Da li destinacija Poreč zaslužuje ovu količinu nebrige za grad i ljude ?
Poezija ili jeza, pitanje je sad. Čekamo li Sveti Nikad ili nečiji "pad" ?
Evidentno je samo jedno, povijesna baština i nerad, ne čine : sklad !

R.V.A.