Šest godina nakon prvog pokušaja atentata na Eda Kosa nepravomoćnim je presudama na Županijskom sudu u Puli okončan proces Sefedinu Bilaliju, Miri Đuriću i Nikici Ćuriću koji su ukupno dobili 31,5 godina zatvora za naručivanje i pokušaje atentata na Kosa.

S Kosom smo razgovarali dva dana po objavi presuda i, iako mu se dojmovi polako sliježu, on ustraje na tome da ne iznosi svoj stav o atentatorima i da ne komentira presude dok god su nepravomoćne. Najavljuje, međutim, da će po pravomoćnosti presuda izići s još podrobnijim detaljima i informacijama o slučaju, o kojima sada ne želi, a, veli, niti može razgovarati.

Činjenica je ipak da su atentati na njemu ostavili traga, ali i to da se njegov stav oko gradske terase na porečkoj rivi, koja je bila uzrok cijele ove jezovite priče, nije promijenio.

– Sada kada su donesene presude, jeste li konačno odahnuli? Je li vam pao kamen sa srca?

– Svakako da je sada puno lakše o svemu razgovarati, no ipak treba pričekati još neko vrijeme da presude postanu pravomoćne kada ću sigurno imati puno toga za reći vezano za slučaj. Ono bitno što želim reći je da je u cijeloj ovoj priči gospodin Bilali sigurno imao krive informacije o tome što se s terasom gradske kavane i ostalim njegovim objektima događalo.

Nekome je svakako odgovaralo da ja budem kriv, što nije istina. Ali, dodajem, o svemu ću puno više nakon pravomoćnosti.

– Što vam je u cijelom ovom periodu bilo najgore, strah od eventualnog novog atentata, briga za djecu, suočavanje s optuženicima u sudnici, strah da policija i tužiteljstvo ne odrade dobro posao?

– Što mi je bilo najgore? O tome bi mogao pričati više sati i analizirati puno detalja. Ono što mogu izdvojiti i što je u meni najdublje ostalo urezano zasigurno je eksplozija automobila svega nekoliko metara od mene.

Ta mi slika sigurno neće nestati iz sjećanja. Bilo je grozno to doživjeti. Ali evo, poslije svega, tu smo i treba živjeti dalje.

– Budući da je između dva pokušaja ubojstva prošlo više godina, jeste li ikad u tom razdoblju pomislili da je priča okončana i da možete mirno spavati ili ste neprekidno strepili?

– Sigurno da nisam nikada pomislio da je priča okončana. Motiv se, ponavljam, već nakon prvog pokušaja znao, ali nije bilo čvrstih dokaza da bi se započelo s istragom. Ja sam u tom periodu na različite načine pokušavao gospodinu Bilaliju predočiti probleme koji su nastali između njega i Grada i na kakav način da iste riješi.

No, izgleda da on te moje sugestije nije prihvatio nego je i dalje vjerovao da sam ja glavni krivac za njegove probleme.

– Jeste li imali povjerenja u policiju?

– Imao sam povjerenja u policiju. Slučaj se u policiji odrađivao na svim nivoima stručno i profesionalno te im se najtoplije zahvaljujem za sve što su učinili i omogućili meni i mojoj obitelji da mirno spavamo.

(M. SARDELIN, snimio M. MIJOŠEK)

CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE