Hoćete li odsada detaljnije obraćati pozornost na lijekove koje vam propisuju liječnici? Ili ste i do sada obraćali veliku pozornost? Ili je cijela stvar sa korupcijom oko propisivanja lijekova pomalo prenapuhana? Ili navodne korupcije, obzirom da se tek u dokaznom postupku mora dokazati da su doista postojali odnosi u kojima su djelatnici farmaceutske tvrtke dijelili nagrade liječnicima koji su propisivali upravo njihove lijekove.
Međutim, okrenimo se malo oko sebe, je li to doista jedinstveni slučaj korupcije koji zaslužuje takvu pažnju medija i nas svih.
Pompozna najava oko navodne najveće korupcijske afere, veće dakle čak i od suđenja bivšem premijeru, pomalo je ipak pretjerana.
Možda će se činiti smiješmim ili nepoštenim tvrditi da se ipak ne radi o velikoj aferi. Ali ako se koncentriramo na ostale slučajeve koji su tehnički vrlo slični ovim slučajevima sa lijekovima, premda nisu oblik korupcije, onda ćemo zaključiti da smo ovu situaciju prebrzo osudili.
Naime, kako tumačiti slučajeve u kojima vam liječnik propiše nekakav pregled i kaže vam da ga morate platiti. I to u sustavu državnih bolnica. Zašto uopće liječnici upućuju na preglede koji se plaćaju, kada pacijenti već plaćaju zdravstveno osiguranje? Ne čine li tako uslugu ministarstvu zdravstva koje ubire novac od takvih pregleda? Premda tu nema elemenata korupcije, može se postaviti pitanje je li na taj način pacijent oštećen a proračun države povećan?
Nadalje, naravno, liječnička se profesija ne smije miješati sa trgovačkom, i liječnici ne smiju biti trgovci u isto vrijeme. Međutim, oko nas je sijaset primjera u kojima možemo svjedočiti kako se određena djelatnost nadopunjava drugom u korist povećanja profita a na uštrb građana. Upravo kao što se liječnička djelatnost u ovim slučajevima nadopunjava trgovačkom. A koji su ti slični primjeri?
Npr. plaćanje režijskih računa na specifičnim lokacijama. U tim slučajevima građani plaćaju režije kod jedne tvrtke a ne kod druge, pri čemu građani mogu ubirati nagrade. Nije li to slično kao s lijekovima? Jer u tim smo slučajevima mi građani liječnici koji želimo izvući nekakvu korist od običnih stvari koje svakodnevno moramo raditi, i to uz dodatne nagrade. Premda znamo da na nekim drugim šalterima naknadu ne bismo ni platili, ali tada ne bismo imali dodatne nagrade.
Mi se naravno rukovodimo svojom koristi koju možemo izvući. Zašto onda osuđivati liječnike za isto to?
Nadalje, u ovim aferama sa lijekovima postavlja se pitanje kako to da se liječnici tako lako daju zavesti određenim nagradama koje farmaceutske tvrtke nude, i to znajući da čine uslugu tim tvrtkama. Možda se ne bi trebali buniti na takve stvari jer ima i takvih slučajeva oko nas a koji se ne vezuju uz lijekove.
Naime, kod kojeg god operatera krenete ugovoriti uslugu telefonije, uvijek će vam se predložiti ugovaranje npr. mobilne telefonije uz pretplatu a ne uz bonove. Jer je taj sustav, mjesečnih pretplata, jednostavniji od kupovanja bonova. Premda smo u početku oprezni, na kraju ipak popustimo mogućnostima česte promjene mobilnih aparata. I što je najbolje, na taj način možemo skupljati dodatne bodove, ručnike, kape, torbe. Kako li lako padamo na te poklone. Nismo li mi tada liječnici koji se rukovodimo dodatnim bodovima koje možemo zaraditi jer nam je operater obećao nagradu za korištenje baš njihovih usluga. Premda ponekad znamo i da je kupovanje bonova isto tako dobro. Ali tada ne bismo imali nagrade.
Prije nego krenemo razmišljati o korupciji i prije nego krenemo osuđivati one koji su u to uključeni, krenimo od samih nas. Kako smo naivni kada nam netko ponudi nagradu ako poslušamo baš njih. Korupciju često podržavamo svojim jednostavnim odlukama. Što je najbolje, često se u tim odlukama ne rukovodimo zlim namjerama prema drugima, već nagradom koju ćemo dobiti, za isto ono što svaki dan radimo.

zzlevak