Zagreb je opet postao okupljalište proživljenih vrijednosti. Skupina od šesnaest iluzionista koji sebe i druge pokušavaju uvjeriti u vlastitu veličinu vrijednosti i značaj. Davno su prošla vremena kad su srednjoeuropski (i ne samo srednjoeuropski) predsjednici nešto značili. Kraj Drugog svjetskog rata označio je kraj Srednje Europe, a time i kraj utjecaja njihovih predsjednika, sekretara, premijera, ministara… Po mišljenje su se okretali Washingtonu ili Moskvi. Onaj koji bi se drznuo razmišljati, vrlo brzo bi, po najkraćem postupku, odlazio u povijest. Nevažno je li se to radilo s lijeve ili s desne strane zida. A kad je taj zid pao, stvorena je iluzija da se srednja Europa ponovo rađa. No, kao i svaka iluzija, dolazila ona od nekog iluzionista po zanimanju ili od političara po uvjerenju, vrlo kratko traje pa nestaje. Srednja Europa ne samo da nije reanimirana, nego su joj i same pretpostavke potencijalnog buđenja izbrisane.

Pod pojmom Srednje Europe rekonstituirane su bivše istočnoeuropske države kao neokolonijalne regije tipa Trećeg svijeta u Europi.

Prodati, baš sve prodati, recept je što je donesen iz raznih kuhinja čijim vlasnicima nikada nije bilo ni na kraj pameti prodati vlastita strateška uporišta. Putem MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije rasprodaja se nameće kao jedino moguće ispravno rješenje “novim demokratskim državama”. U samim neokolonijama najglasniji i najzadrtiji zagovarači totalne rasprodaje su, naravno, bivši ideolozi marksističko-lenjinističkog pogleda na svijet. S neskrivenim zanosom u očima oni objašnjavaju da je bilo neophodno prodati sve hrvatske banke i da nama ne trebaju telekomunikacije jer, eto, Nijemci njima bolje gospodare. Kao glavni argument navode da se sada lako dolazi do telefonskih linija – kao da to ne ovisi o tehnologiji već o dobroj volji vlasnika. Stoga nam je sada većinski vlasnik T-Mobilea njemačka država. Jedino što ne znaju objasniti jest kako Hrvatske telekomunikacije mogu biti dobre njemačkoj državi, a hrvatskoj ne valjaju. Možda bi se teoretičarima rasprodaje moglo vjerovati kad bi prodali svoje stanove i otišli u podstanare. Ili kad bi prodali vlastite bubrege i uveseljavali se do kraja života dijalizatorima. No čini mi se da njihova rasprodaja ne seže do privatnog dijela priče.

Isto tako, nitko u Hrvatskoj, a ni u Srednjoj Europi, nema hrabrosti navesti da predsjednici država u toj Srednjoj Europi predstavljaju relikt prošlosti. Jer ne samo da oni ni o čemu ne mogu i ne smiju odlučivati bez dobivenih smjernica, već čak ni Bush, kao predsjednik posljednje velike sile, ne može ni o čemu odlučiti sam. Preko njega, kao ustoličene figure, to rade vrhovi transnacionalnih korporacija gledajući kroz prozore svojih penthouse stanova na vrhu svijeta. Svako vrijeme nosi svoje. Tako je globalizacija proces koji traje i trajat će dok ne posloži cijeli svijet, krenuvši na put bez povratka, do njegova uništenja. Postojanje po konceptu održivog profita pomelo je i sam smisao postojanja bilo kakve države. Kad nije potrebna država već ona, kao relikt prošlosti, samo otežava nesmetani protok kapitala, tako su i predsjednici, bilo Poljske, Slovačke, Italije ili Angole – postali samo protokolarna činjenica za uveseljavanje masa sveopćim izborima svakih četiri, pet ili nije važno koliko godina. Kako bi i mali čovjek pothranjivao iluziju da o nečem odlučuje.

I sad, kad je manje-više jasno da se Europa širi ne iz ljubavi prema onima koje usisava u svoju orbitu već isključivo zbog interesa europskog kapitala koji je opet podređen američkom transnacionalnom kapitalu – vrlo je teško odgovoriti na pitanje: što je Zagrepčanima trebao prometni kolaps zbog summita fikusa? Naravno, može se reći da su fikusi trčali počasni krug, no ipak je to malo preskup počasni krug. Naime, potpuni kolaps je Zagreb koštao više desetaka milijuna kuna, što zbog potrošnje benzina dok se stoji u mjestu ili vozi po obilaznicama, što zbog kašnjenja i nedolaska na unaprijed dogovoreni sastanak ili jednostavno – zbog višesatnog kašnjenja na posao.

I sad, kad se vidi koliko je sve to stajalo, bilo bi zanimljivo vidjeti koji su bili rezultati sastanka fikusa iz šesnaest zemalja?

U svakom slučaju, ministar policije zaslužio je otići! Da! Ali mi smo ionako u tranziciji.

Najavili su reformu EU? Obračun s kriminalom? S korupcijom? Obećali su dati obol u privođenju pravdi Osame bin Ladena? Podastrli su rješenje za suzbijanje gladi u svijetu? Izvijestili o uspješnoj borbi protiv AIDS-a ili ptičje gripe? Odlučili su združenim snagama prisiliti Busha i Putina da potpišu Protokole o ispušnim plinovima iz Kjota? Mašimo im malim zastavicama! Dođite nam opet!

Pavle Kalinić

17.10.2005.

Iskon Internet