Na jednog hrvatskog zastupnika dolazi 29.312 stanovnika, na jednog norveškog parlamentarca 27.379 stanovnika, omjer u Finskoj je jedan zastupnik na 26.190 stanovnika, a u Švedskoj jedan prema 25.876.

Usporedbe radi, hrvatski BDP po glavi stanovnika iznosi 9.700 eura, finski 22.611 eura, švedski 23.500 eura, a norveški bdp per capita je 34,750 eura. U skupini država čiji se omjer zastupnika prema broju stanovnika kreće između jedan na spram 20-30 tisuća stanovnika su i Litva (1 prema 25.354), Albanija (1 : 25.714) i Slovenija (1 : 22.000).

Hrvatska 1: 29.412, Njemačka 1: 120.644!

Najbolji omjer ima Njemačka u kojoj jedan zastupnik „pokriva" 120.644 stanovnika, a najgori omjeri su u Irskoj ( jedan prema 15.447) i Estoniji (1:13.029). Između 60 i 70 tisuća stanovnika po zastupniku imaju Francuska, Italija, Španjolska i Poljska, a slijedi ih Velika Britanija s omjerom 1:53.620.

Između 30 i 40 tisuća stanovnika po glavi zastupnika imaju Češka, Švicarska, Bugarska, Slovačka, Danska i Grčka. Omjer jedan prema 40 do 50 tisuća stanovnika vlada u Austriji, Portugalu, Belgiji i Rumunjskoj. U skupini tih racionalnih država našla bi se i Hrvatska kada bi vlasti poslušali zahtjev Građansko-etičkog foruma don Ivana Grubišića da se broj zastupnika u Saboru smanji s 153 (pa čak do Ustavom dozvoljenih 160) na samo 90.

GEF je od političkih elita nedavno zatražio hitno smanjenje državne administracije jer je Hrvatska u dubokoj gospodarsko-socijalnoj krizi. Traže da smanjenje birokratskog aparata krene od parlamenta. Tragom tih zahtjeva istražili smo koliko zastupnika u parlamentu imaju demokratske države sa sličnim brojem stanovnika – Irska, Norveška, Danska, Finska, Izrael i Novi Zeland, a s obzirom na bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, postotak siromašnih, postotak nezaposlenih, stopu gospodarskog rasta u 2007. godini i broj radno sposobnih državljana.

Hrvatska, dakle, na samo 4,5 milijuna stanovnika i BDP-u po glavi stanovnika od samo 9.700 eura hrvatski parlament ima čak 153 zastupnika čije godišnje bruto plaće godišnje iznose po 36.000 do 42.000 eura. Od 1,714 milijuna radno spobnog stanovništva službeno je nezaposleno 11,8 posto, udio siromašnih u ukupnom stanovništvu Hrvatske iznosi 11 posto, a stopa gospodarskog rasta u prošloj godini dosegnula je 5,4 posto

Irska na 4,109 milijuna stanovnika ima 166 zastupnika u Zastupničkom domu i još 60 u Senatu. Njihova prosječna osnovna zastupnička plaća iznosi 6.700 eura, a najviša doseže i 10.000 eura, ali Irska ima i BDP per capita od čak 28.500 eura i jedno je od svjetski najbržerastućih gospodarstava. Premda imaju 400 tisuća stanovnika manje od nas imaju čak 2,21 milijuna radnosposobnog stanovništva i sam 5 posto nezaposlenih! Samo sedam posto irskog stanovništva smatra se siromašnim.

Bez obrira na sjajne gospodarske rezultate tamošnja javnost ipak traži smanjenje kako broja zastupnika u parlamentu tako i njihovih plaća. Jer, u samo deset godina najviša irska zastupnička plaća narasla je s 44.000 eura na čak 122.000 eura. Irski mediji uspoređuju plaće i broj svojih parlamentaraca s plaćama i brojem zastupnika u parlamentu Novog Zelanda jer te dvije zemlje imaju gotovo identičan broj stanovnika.

Novi Zeland ima 4,115 milijuna stanovnika i BDP po glavi stanovnika od 17.100 eura, ali u parlamentu imaju samo 120 zastupnika čije godišnje plaće iznose 72.000 eura. Novi Zeland ima 2,23 milijuna radno sposobnog stanovništva, samo 3,5 posto nezaposlenih i gotovo da nemaju siromašnih građana. U usporedbi s Novim Zelandom Hrvatska, dakle, ima 33 zastupnika i 400.000 stanovnika više, ali i gotovo dvostruko manji BDP, trostruko više nezaposlenih i visok postotak siromašnih građana. Godišnje plaće novozelandskih parlementaraca dvostruko su više od plaća naših zastupnika.  

Danska na 5,5 milijuna stanovnika ima samo 179 zastupnika u parlamentu. BDP per capita iznosi 23.400 eura, ima 2,9 milijuna radno sposobnih građana od kojih je tek 3,5 posto nezaposleno, stopa gospodarskog rasta iznosi 4,7 posto, a siromašnih u toj zemlji službeno nema. Osnovna mjesečna plaća njihovih parlementaraca iznosi 5.650 eura.

Finska na 5,2 milijuna stanovnika i BDP-om od 22.200 eura po glavi stanovnika ima 200 zastupnika čija osnovna mjesečna plaća iznosi 4.970 eura. U Finskoj je 2,68 milijuna radno sposobnih građana od kojih je 6,6 posto nezaposleno i službeno siromašnih ta zemlja nema. Norveška nije članica EU-a, na 4,627 milijuna stanovnika ima 169 zastupnika, ali i BDP od 34.750 eura per capita! Stopa gospodarskog rasta u 2007. iznosila je 4,9 posto, od 2,5 milijuna radno posobnih nezaposlenih je tek 2,4 posto!

Hrvatska ima previše preskupo plaćenih parlamentaraca

Ukoliko navedeni komparativni podaci nisu dovoljni kako bi se zaključilo da Hrvatska ima previše i preskupo plaćenih zastupnika podsjećamo na neke domaće brojke. 
Dakle, najniža mjesečna hrvatska neto zastupnička plaća od 1.700 eura gotovo je sedam puta veća od najniže neto hrvatske plaće koja iznosi 250 eura. Najviša zastupnička plaća iznosi 2.500 eura i deset je puta viša od plaća stotina tisuća radnika na minimalcu. Prosječna plaća od 4.500 kuna ili 620 eura niža je četiri puta od najviše saborske plaće.

Hrvatska ima službeno 11,8 posto nezaposlenih na 1,714 milijuna radno sposobnog stanovništva, a u zadnih pet godina čak 80 posto novozaposlenih radi na ugovorima na određeno vrijeme. Hrvatska ima i 11 posto siromašnih te mjesečnu inflaciju od gotovo šest posto. Hrvatski radnik za redovnu mirovinu mora odraditi 40 godina staža i navršiti 65 godina starosti. Hrvatska radnica mora navršiti 60 godina i odraditi 35 godina staža. No, hrvatski zastupnici koj su odradili tri mandata (po četiri godine mogu u mirovinu ako imaju samo još 15 godina staža, bez obzira na starost pa, teoretski u penziju mogu i s 45 godina starosti. Ako su odradili pola mandata i jedan dan, moraju imati 55 godina i 20 godina staža da bi uživali povlaštene mirovine.

Prosječna hrvatska mirovina tek je za 50 kuna viša od minimalne plaće iznosi 1.900 kuna. Prosječna saborska mirovina iznosi 9.000 kuna, a kod nekih doseže i 12.700 kuna! Kad na izborima ispadnu iz Sabora, kao i ostali državni dužnosnici, hrvatski zastupnici mogu još šest mjeseci primati punu saborsku plaću i dućih pola godine pola iznosa te plaće.

Slovenski zastupnici nemaju pravo ni na povaštenu plaću kad napuste parlament niti pravo na povlaštenu mirovinu. Slovenci ne uživaju ni neke druge blagodati zastupničkog života koje, primjerice, imaju hrvatski sabornici: nemaju pravo na  besplatan javni prijevoz i isplatu domaćih dnevnica, ne odsjedaju u luksuznim hotelima i ne smiju koristiti službeni automobil ako ne idu na nekakav službeni put.

Hrvatski zastupnici imaju, uz visoke plaće pravo na naknadu troškova za korištenje privatnog automobila, dnevnice za domaća službena putovanja, a za putovanja u inozemstvo nema ograničenja troškova nego se troškovi samo moraju opravdati. Za odvojeni život od obitelji imaju po 1.000 kuna, za najam stanova dobivaju po 2.500 kuna i još petsto kuna za režije. I to nije sve!

Lanjskom predsjedniku Sabora Šeksu plaća dosegla divnih 21.995 kuna 

U novom Zakonu o plaćama državnih službenika i namještenika Vlada predlaže da se ukine dodatak za minuli rad od 0,5 posto po godini staža, a prema izračunu sindikata to bi donijelo daljnje smanjenje plaća od 20 posto. Prije točno godinu dana, baš 1. travnja, umjesto dobre šale, Sabor je odjednom odlučio provesti odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta odluka Vlade Ivice Račana da se previsoke dužnosničke plaće smanje za minuli rad. Tako su prosječne sasborske plaće prošle godine porasle od 15 do 20 posto. Tadašnjem predsjedniku, a današnjem potpredsjedniku Vladimiru Šeksu, koji ima 36 godina radnog staža, plaća je porasla za 17,5 posto i iznosila je divnih 21.995 kuna!

 Zastupnicima koji su "odradili" puni radni vijek od 40 godina plaća je porasla za 20 posto, što znači da su umjesto dotadašnjih 13.910 kuna počeli primati 16.250 kuna. Tada je glavni tajnik stranke, a današnji potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak, tvrdio da bi odbijanje te odluke Ustavnog suda značilo "smak pravnog sustava"?! Podsjećamo da se na provedbu odluke Ustavnog suda o povratu duga umirovljenicima čekalo šest godina…

(Helena Puljiz, Barkun)