U sjeni velikog čekanja, onog " tko će dobiti mogućnost da pokuša sastaviti novu Vladu RH ", odvija se niz malih čekanja na Poreštini: čekaju se ponude za kupnju građevinskih parcela u Servisnoj zoni u Poreču i Poduzetničkoj zoni u Bujići-Žbandaj, čeka se novi Proračun – točnije realizacija projekata – posao. Radnici i umirovljenici očekuju "Božićnicu", učenici i studenti čekaju pauzu u školskoj godini, građevinari blagdansku pauzu za posjet obiteljima u blizini ili daljini, skijaši čekaju snijeg, glazbenici novogodišnje angažmane. Građani bez stana očekuju dovršetak stanova u Vranićima. Neki turistički djelatnici i sportaši očekuju putovanja na sajmove ili zimske pripreme, kako bi optimističnije dočekali proljeće. Predzimski Poreč sliči velikoj čekaonici. Svi čekaju Novu godinu, kako bi što prije zaboravili staru. Virtualni i realni su pridjevi, a svijet je imenica, zar ne ?

Tko čeka taj dočeka. Novinari su dočekali drugi ovogodišnji start " Druženja s gradonačelnikom ". Drugo nismo ni očekivali jer na našim prostorima gotovo da je "normalno" da vladajući – politički sektor , fragmentarno, selektivno i unilateralno odlučuje o "druženju", zaboravljajući da je novinarstvo nekima posao – profesija, te da plaću valja zaslužiti. Informiranje javnosti je i zakonska obveza lokalnim upravama, a ne "dobra volja" i talent komunikativnosti. Da li "oni" to znaju ( izvršna vlast ) je suvišno pitanje, jer sudeći po ovogodišnjim i sredstvima planiranim za 2008.godinu ( 270.000 kuna x 2 ), "oni" to znaju.

Prošle godine pokušali smo saznati, tko izrađuje, po kojoj cijeni i kada će posao biti dovršen: gradske web stranice. Proteklo je 14 mjeseci, odgovora još nema. Održano je par "Druženja s novinarima", sada startaju ponovno, a u međuvremenu smo saznali da je to "projekt" koji ima svog intelektualnog vlasnika. U izdanju riječkog "Edita", izdavača na talijanskom jeziku izašla su dva tematska priloga na talijanskom jeziku o Poreču, u mjesečnom listu susjedne "Bujštine" u posljednja 3 mjeseca izlazili su prilozi o Poreču ( sada su oni "bolje" informirani od građana Poreštine – koji i nadalje nemaju svoj list ), u predizbornoj kampanji – dan prije izborne šutnje izlazi i plaćeni oglas o Poreču na cijeloj stranici "Glasa Istre" – iako istog dana u istom broju lista novinari ovog čitanog dnevnika obrađuju gotovo sve teme iz plaćenog oglasa. Iz gradskog proračuna plaća se ponedeljkom Radio Centru Poreč polusatna sportska emisija o porečkom sportu, a već pola godine pokušava se privoliti Sportska zajednica Grada da se slični transfer novca upriliči i za TV "NIT". Pitamo se: " dobra informacija je samo plaćena informacija"? Ukoliko vlasnici, urednici i novinari to ne razumiju i ne prihvaćaju, to gore za njih. Postoji samo jedna otežavajuća okolnost, u ovom slučaju novac je "javni" – vlasnici su građani.

Oporba u porečkom Gradskom vijeću već 2 tjedna ima u rukama tekst Prijedloga Proračuna za 2008. godinu, no i "ona" čeka točku dnevnog reda "Vijećnička pitanja" kako bi ponešto rekla "poziciji" ( koalicija IDS – HSU ). Čudi da nema što reći javnosti – građanima, barem ih informirati što su predložili u Amandmanima ili iskazati slaganje i zadovoljstvo predloženim. I to nije novost, oporbene stranke sa Poreštine gotovo da su odšutjele cijelu predizbornu kampanju, kao da su izbori u susjednoj Sloveniji.

U kapitalizmu nije sigurno ni to da ako budeš poslušan, bit ćeš nagrađen. Ovih dana "sindikat" je obzaninio da radnici "Plave lagune" i poslije 50. godina nisu zaradili za "jubilarne simbolične nagrade ", te da se ne raduju " novoj 51.godini " poslovanja , " originalnog argentinskog turističkog brenda " na Mediteranu, bio on plav ili zelen. Crven nije sigurno.

Tito je znao tajnu da ne mogu biti dva gospodara, zato je zemlju i tvrtke dao istarskom narodu – građanima. Da skratim, osobno mislim da je pretvorba " vlasničkih prava" bila " velika prevara". Imate pravo na vlastito mišljenje, ali i ja na svoje.

Pošto je ovo 45. Kartulina, šaljem je na trg Slobode, ne zato što je najljepši porečki trg, već zato što ima najljepše ime. O svojoj slobodi odlučujem sam.

Pozdrav iz Vranići, iako nismo na moru proslavili smo Svetog Nikolu: R.V.Aleksić